FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 33 0 P 088895 25 Rev
Sarajevo, 18.03.2025. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Marijane Omerčaušević, kao predsjednice vijeća, Fatime Mrdović i Mustafe Šabića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EURO MASTER d.o.o. Brčko distrikt BiH, Cerik do broja 25, koga zastupa punomoćnik Drago Reljić, advokat iz Tuzle, protiv tuženih: 1. Z.T. i 2. Z.T.1, oba iz Ž., ..., koje zastupa punomoćnik Akif Hodžić, advokat iz Živinica, radi ispunjenja obaveza iz predugovora i zaključenja ugovora, vrijednost spora 352.000,00 KM, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 33 0 P 088895 23 Gž od 20.09.2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18.03.2025. godine, donio je:
Revizija se odbija u dijelu odluke kojom je u cijelosti odbijen glavni zahtjev (stav prvi izreke drugostepene presude).
Revizija se odbacuje u odnosu na odluku o eventualnom tužbenom zahtjevu za naknadu štete (stav četvrti izreke drugostepene presude).
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih u povodu revizije.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Živinicama broj: 33 0 P 088895 21 P od 10.10.2023. godine je odlučeno:
„ I. Tuženi su, kao suvlasnici i suposjednici nekretnina označenih kao k.č. broj 790/12 zv. „JEZERO; Gradilište“ površine 7.531 m2 upisane u zk.ul. broj 7238 KO ..., a sve u dijelovima od po ½. po osnovu zaključenog pravno obavezujućeg Predugovora o prodaji nekretnine, sačinjenog i notarski obrađenog od strane notara Jadranke Škarice, iz Tuzle broj OPU-IP:131/2018 od 22.03.2018 godine, sa tužiocem zaključiti Ugovor o kupoprodaji navedenih nekretnina u površini od cca 4.000 m2, kako je to omeđeno na terenu na navedenoj parceli, po cijeni od 88,00 KM (45,00 Eura) za 1 m2, te, o svom trošku, izvršiti cijepanje i formiranje nove parcele u Ugovor o kupoprodaji unijeti podatke o oznaci i površini novonastale parcele, sa bitnim elementima iz navedenog Predugovora, u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude, a ako to ne učine, ova presuda će zamijeniti Ugovor o kupoprodaji navedenog zemljišta sa tim karakteristikama i biti osnov da se u izvršnom postupku izvrši cijepanje i formiranje nove parcele, te upis tužioca u zemljišne knjige i katastarski operat, sve sa dijelom od 1/1 na novonastaloj parceli, u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.“
II. Odbacuje se tužba za slijedeći tuženi zahtjev: „Obavezuju se tuženi da tužiocu, zbog neispunjenja uslova za zaključenje ugovora i neizvršenja ugovora, solidarno vrate dvostruku kaparu u iznosu od 39.116,60 KM, u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.“
III. Obavezuju se tuženi da tužiocu isplate zakonsku zateznu kamatu na iznos od 19.558,30 KM počev od 03.07.2018. godine do 23.06.2022. godine, te zakonsku zateznu kamatu na iznos od 19.558,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27.03.2018. godine pa sve do isplate, u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.
Odbija se zahtjev za solidarnu isplatu zakonske zatezne kamate.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: ,,Obavezuju se tuženi da tužiocu solidarno, na ime naknade materijalne štete, isplate iznos od 968,55 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 09.04.2018. godine pa do isplate, a sve u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.“
V. Obavezuje se tužilac da tuženim nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od po 3.663,60 KM u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.
Odbijaju se zahtjevi tuženih za nadoknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenih do potraživanih iznosa i to za iznose od po 94,80 KM.
Odbija se zahtjev tužioca za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.209,21 KM.“
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj: 33 0 P 088895 23 Gž od 20.09.2024. godine, ispravljenom rješenjem tog suda od 03.10.2024. godine, žalba tužitelja je usvojena djelimično a žalba tuženog u cijelosti, prvostepena presuda je ukinuta u stavu II, III i V izreke, i u tom dijelu vraćena prvostepenom sudu na ponovno suđenje (stav prvi), dok su žalbe u preostalom dijelu odbijene i prvostepena presuda potvrđena (stav drugi). Odluka o troškovima povodom žalbe je ostavljena za konačnu odluku (stav treći).
Protiv drugostepene presude, u njenom pravosnažnom dijelu, reviziju je blagovremeno podnio tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da ovaj sud usvoji reviziju, ukine pobijanu presudu u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i prvostepena presuda potvrđena (stav drugi izreke drugostepene presude), i vrati predmet drugostepenom sudu na ponovno suđenje, ili da preinači presudu, usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i obaveže tužene da naknade tužitelju troškove cijelog postupka, uključujući i troškove revizije u iznosu od 1.6019,28 KM.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Nakon što je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP)1, ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
Revizija nije osnovana.
Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da sud presudom utvrdi da su tuženi dužni sa tužiteljem, po osnovu pravno obavezujućeg predugovora o prodaji nekretnine, zaključiti ugovor o kupoprodaji nekretnina koje su precizno označene u izreci prvostepene presude, te o svom trošku izvršiti cijepanje i formiranje nove parcele, u roku od 30 dana, a ako to ne učine da će presuda zamijeniti ugovor o kupoprodaji i biti osnov da se u izvršnom postupku izvrši cijepanje i formiranje nove parcele i upis tužitelja u zemljišne knjige i katastarski operat, sa dijelom 1/1 (glavni zahtjev), te zahtjev tužitelja da mu tuženi solidarno naknade materijalnu štetu u iznosu od 968,55 KM, sa zakonskom zateznom kamatom (treći eventualni zahtjev).
Iz činjeničnog stanja koje je utvrđeno u ovom predmetu, a za koje je vezan i revizijski sud, proizlazi da su parnične stranke dana 22.03.2018. godine zaključile Predugovor o kupoprodaji, sastavljen i notarski obrađen od strane notara Jadranke Škarica iz Tuzle, čiji je predmet nekretnina, odnosno dio parcele (površine od oko 4.000 m²) označene kao k.č. 790/12 zv. Jezero, šuma II klase, ukupne površine od 7.531 m², upisane u PL broj 7354 KO ..., po starom premjeru upisana u zk. ul. broj 947 KO ..., kao k.č. 959/12 Jezero, šuma, površine 7.539 m². Navedenim predugovorom, prodavac se obavezao izvršiti cijepanje parcele i izvršiti upis novonastale parcele, koja će biti definisana kao predmet prodaje, te promjenu njene kulture, i ishoditi urbanističku saglasnost za istu u površini od 2.500 m² u roku od 90 dana, računajući od dana 23.03.2018. godine. Predugovorom je određen i rok za zaključenje ugovora o prodaji od 10 dana računajući od isteka roka od 90 dana za ispunjavanje uslova za zaključenje ugovora o prodaji, koji je istekao dana 03.07.2019. godine. Utvrđeno je i da su parnične stranke preduzimale određene radnje u cilju cijepanja navedene parcele i promjene njene kulture, do čega u konačnici nije došlo, te da su tuženi istu nekretninu dana 24.03.2021. godine prodali trećem licu Kakeš d.o.o. Živinice, koje se u zemljišnu knjigu upisalo kao vlasnik nekretnine.
Među parničnim strankama je bilo sporno da li je tužitelj podnio predmetnu tužbu u okviru roka propisanog odredbom člana 45. stav 5. Zakona o obligacionim odnosima (dalje: ZOO)2, dok postojanje predugovora i obaveze tuženog da izvrši cijepanje parcele u ugovorom predviđenom roku nije bilo sporno. Tužitelj smatra da predugovorom nije bio određen rok za zaključenje glavnog ugovora, zbog čega bi taj rok trebalo utvrditi prema prirodi posla i okolnostima u kojima je ugovor trebao da bude zaključen, odnosno da je rok koji je predviđen u ugovoru prešutno obnovljen između stranaka, preduzimanjem određenih radnji tuženih izvan njegovog okvira.
Odredbom člana 45. stav 4. i 5. ZOO propisano je da će sud na zahtjev zainteresovane strane naložiti drugoj strani, koja odbija da pristupi zaključenju glavnog ugovora, da to uradi u roku koji će joj odrediti, dok se zaključenje glavnog ugovora može zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo zaključenje, a ako taj rok nije predviđen, onda od dana kada je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebalo da bude zaključen.
Primjenom navedenih zakonskih odredbi na činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, drugostepeni sud je utvrdio da su parnične stranke predugovorom o kupoprodaji odredile rok za zaključenje glavnog ugovora. Kako tužitelj nije nakon isteka tog roka (03.07.2019. godine) zahtijevao zaključenje glavnog ugovora prekluzivnom u roku iz člana 45. stav 5. ZOO (tužbu je podnio dana 24.05.2021. godine), izgubio je pravo da zahtijeva zaključenje ugovora, pa je sud iz tog razloga odbio njegov zahtjev kao neosnovan.
Drugostepeni sud je u pogledu zahtjeva za naknadu materijalne štete koju je tužitelj pretrpio, kao eventualnog tužbenog zahtjeva o kojem je odlučivao, na osnovu utvrđenja da su tuženi aktivno preduzimali radnje u cilju ispunjenja predugovora, zaključio da ne postoji uzročna veza između njihovog postupanja i eventualne štete koju je tužitelj u konkretnom slučaju pretrpio zbog toga što nije došlo do zaključenja ugovora o prodaji nekretnine, pa je i taj zahtjev odbio kao neosnovan.
U pogledu odluke suda o glavnom zahtjevu, koju revident osporava jer smatra da je rok koji je predugovorom bio predviđen za zaključenje ugovora prešutno produžavan saglasnom voljom stranaka, ovaj sud primjećuje sljedeće:
Predmetni predugovor je sačinjen pred notarom, kojom prilikom su ugovorne strane upozorene na pravne propise vezane za taj pravni posao, sve okolnosti prema kojima bi glavni ugovor trebao biti zaključen, te na prava i obaveze koje preuzimaju predugovorom. U samom predugovoru, stranke su fiksno odredile rok za izvršenje obaveze tuženog, koja se odnosila na cijepanje predmetne parcele i druge radnje koje su potrebne da bi se mogao uopšte zaključiti glavni ugovor. Budući da je voljom stranaka jasno određeno da prodavci svoju obavezu trebaju izvršiti u roku od 90 dana računajući od određenog dana (23.03.2018. godine), te kako je predugovor, kao i ugovor o prodaji nekretnine formalni ugovor, promjena navedenog roka nije mogla biti izvršena prešutno, nego samo jasno izraženom voljom parničnih stranaka u zakonom propisanoj formi, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.
Shodno navedenom, pravilno je drugostepeni sud ocijenio žalbene navode tužitelja kao neosnovane, i zaključio da sud ne može prema prirodi posla i okolnostima utvrđivati drugi rok za zaključenje glavnog ugovora od onog koji je u predugovoru stranaka jasno određen, i nije produžavan.
Pravilan je i zaključak drugostepenog suda da je tužitelj zbog prekluzije, odnosno propuštanja zakonskog roka izgubio pravo da od tuženih zahtijeva da pristupe zaključenju glavnog ugovora, koji zaključak se zasniva na utvrđenoj činjenici da predmetna tužba nije podnesena sudu u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo zaključenje, pa je ovaj sud u cijelosti odbacio i revizijske prigovore kojima se taj zaključak ponovo osporava.
Za razliku od zahtjeva za ispunjenje obaveze iz predugovora, tužitelj je mogao zahtijevati naknadu štete zbog njegovog neispunjenja, ali je u tom slučaju bio dužan dokazati postojanje uzročno-posljedične veze između postupanja tuženih i umanjenja imovine tužitelja.
Međutim, u pogledu osporenog dijela drugostepene presude kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu štete, kao eventualnom tužbenom zahtjevu, koji je u vezi sa glavnim zahtjevom, ali oni jedan drugog međusobno isključuju jer sud o eventualnom zahtjevu odlučuje samo kada odbije glavni zahtjev (član 55. stav 4. ZPP), ovaj sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Naime, kako se vrijednost eventualnog zahtjeva se ne može sabirati sa glavnim zahtjevom (član 318. stav 2. ZPP), te kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude kojom je odlučeno o zahtjevu za naknadu štete iznosi 968,55 KM, imovinski cenzus, koji je kao kriterij dopuštenosti revizije propisan u članu 237. stav 2. ZPP nije ostvaren. Osim toga, revident se u reviziji nije pozvao na odredbu člana 237. stav 3. ZPP i određeno naznačio pravno pitanje, niti izložio razloge zbog kojih smatra da bi odlučivanje o reviziji u tom dijelu bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
Imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud je primjenom odredbe člana 248. ZPP odlučio da odbije reviziju kao neosnovanu u dijelu kojim se pobija odluka o glavnom zahtjevu, zbog toga što ne postoje razlozi navedeni u reviziji, a ni razlog na koji sud pazi po službenoj dužnosti, dok je u odnosu na odluku o eventualnom tužbenom zahtjevu za naknadu materijalne štete, reviziju odbacio kao nedozvoljenu primjenom odredbe 247. stav 1. ZPP.
Odluka o troškovima postupka je donesena primjenom člana 397. stav 1. ZPP u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP, te je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava revizije odbijen iz razloga što sa revizijom nije uspio.
Predsjednica vijeća
Marijana Omerčaušević, s.r.
1 “Službene novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15
2 „Službeni list SFRJ“, broj: 29/78, 39/85 i 57/89, „Službeni list RBiH“, broj: 2/92 i 13/93 i „Službene novine Federacije BiH“, broj: 29/03 i 42/11