BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
TUZLANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U ŽIVINICAMA
Broj: 33 0 Rs 079074 18 Rs
Živinice, 06.12.2019. godine
Općinski sud u Živinicama, sudija Luciji Tadić u pravnoj stvari tužitelja A.I. iz Ž., ul. … i I.S. iz Ž., ul. …, oba zastupani po Mirjani Šarkinović, advokatu iz Tuzle, protiv protivnika predlagača „Omega“ d.o.o. Živinice, ul. II krajiška br.23 , zastupana po Mirsadi Božanović i Tatajani Gajić, advokatima ZAK M.Božanović-T.Gajić iz Tuzle, radi poništenja odluke i isplati plate, vrijednost spora 81.000,00 KM nakon održane i zaključene glavne rasprave 31.10.2019. godine u prisustvu punomoćnika stranaka, donio je dana 06.12.2019. godine sljedeću
Presudu
I
Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja pa se PONIŠTAVAJU kao nezakonite odluke tuženog “OMEGA” d.o.o. Živinice i to :
II
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:
“Utvrđuje se da je otkazan Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju A.I. kao izvršnom direktoru Društva broj 4894/16 od 19.10.2016. godine shodno članu 14. stav 3 Ugovora, te mu protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine.
Utvrđuje se da je otkazan Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju I.S. kao izvršnom direktoru Društva broj 4895/16 od 19.10.2016. godine shodno članu 14. Stav 3. Ugovora, te mu protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine,
III
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:
“Shodno navedenom obavezuje se tuženi “Omega” d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. za vrijeme trajanja otkaznog roka počev od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine isplati naknade na ime plate kako slijedi:
I - Tužitelju A.I. isplati ukupan iznos od 16.086,24 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, i to:
a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
Obavezuje se tuženi, da na ime dosuđenih iznosa na ime naknada plate za period otkaznog roka od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine izvrši uplatu zakonom propisanog obaveznog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na ime tužitelja A.I., u ukupnom iznosu od 5.362,08 KM, na način što će cijeli obračunati iznos uplatiti odjednom, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
II - Tužitelju I.S.isplati ukupan iznos od 15.489,40 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, i to:
a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
Obavezuje se tuženi, da na ime dosuđenih iznosa na ime naknada plate za period otkaznog roka od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine izvrši uplatu zakonom propisanog obaveznog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na ime tužitelja I.S., u ukupnom iznosu od 5.163,13 KM, na način što će cijeli obračunati iznos uplatiti odjednom, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.“
IV
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:
“Obavezuje se tuženi “Omega” d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. isplati iznos po osnovu ugovorene naknade štete članom 17. stav 1. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelja kao izvršnih direktora Društva u iznosu protuvrijednosti zadnjih isplaćenih osamnaest bruto plata izvršnim direktorima, i to:
V
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:
“Obavezuje se tuženi “Omega” d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. isplati posebnu nagradu po osnovu bonusa za pozitivan rezultat poslovanja u iznosima od po 2,5% iskazane neto dobiti tuženog, ugovorenog članom 9. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelja kao izvršnih direktora Društva, i to svakom od tužitelja iznos od po 38.466,25 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.07.2018. godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude. “
VI
Usvaja se tužbeni zahtjev tužitleja pa se obavezuje tužena da tužiteljima na ime nezakonito umanjenog iznosa plate u mjesecu junu 2018. godine isplati sljedeće iznose:
VII
Svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
Tužitleji su 21.09.2018. godine, podnijeli tužbu protiv tužene radi poništenja odluke tužene i to: Rješenje Generalnog direktora "Omega" doo Živinice broj 02-604/2018. od 04.07.2018. godine kojim se otkazuje Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju A.I. kao izvršnom direktoru Društva broj 4894/16 od 19.10.2016. godine sa prestanom radnog odnosa sa danom 05.07.2018. godine, bez otkaznog roka, Rješenje Generalnog direktora "Omega" doo Živinice broj 02-605/2018. od 04.07.2018. kojim se otkazuje Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju I.S. kao izvršnom direktoru Društva broj 4895/16 od 19.10.2016. godine sa prestankom radnog odnosa sa danom 05.07.2018. godine, bez otkaznog roka, te se navedena Rješenja stavljaju van snage, kao i da se utvrdi da je otkazan Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju A.I. kao izvršnom direktoru Društva broj 4894/16 od 19.10.2016. godine shodno Elanu 14. stav 3 Ugovora, te mu protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine kao i Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju I.S. kao izvršnom direktoru Društva broj 4895/16 Od 19.10.2016. godine shodno članu 14. Stav 3. Ugovora, te mu protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine. Prema navedenom tužbenom zahtjevu tužitelji su postavili i tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi "Omega" d.o.o.Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. za vrijeme trajanja otkaznog roka počev od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine isplati naknade na ime plate u iznosima od po 4.500,00 KM mjesečno za svaki mjesec po dospijeću istog, a u suprotnom da se obavezuje platiti navedene dospjele iznose odjednom, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.-og u mjesecu za naknadu dospjelu za prethodni mjesec, kao i da se obaveže tužena "Omega" d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. isplati iznos po osnovu ugovorene naknade štete članom 17. Stav 1. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelja kao izvršnih direktora Društva u iznosu protuvrijednosti zadnjih isplaćenih osamnaest bruto Plata izvršnim direktorima, što iznosi 139.879,98 KM svakom od tužitelja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.07.2018. godine, pa sve do isplate. Pored navedenih tužbenih zahtjeva tužitelji su postavili i zahtjev kojim straže da se obaveže tuženi "Omega" d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. isplati posebnu nagradu po osnovu bonusa za pozitivan rezultat poslovanja u iznosima od po 2,5% iskazane neto dobiti tuženog, ugovorenog članom 9. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelja kao izvršnih direktora Društva, svakom od tužitelja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.07.2018. godine, pa sve do isplate kao i da se tužena obaveže da tužiteljima na ime nezakonito umanjenog iznosa plate u mjesecu junu 2018. godine isplati tužitelju A.I. iznos od 272,06 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2018. godine pa do dana konačne isplate, a tužitelju I.S. iznos od 273,23 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2018. godine pa do dana konačne isplate te da tužena namiro troškove postupka tužiteljima. U činjeničnim navodima tužbe, kao i navodima datih tokom postupka, tužitelji su naveli da su osporene odluke o otkazu Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju nezakonite, a iz razloga što su donesen od strane direktora, a ne Skupštine društva u skladu sa čl. 55 .stav 6. Statuta „Omega„ doo Živinice. Nezakonitost osporene odluke tužitelju vide u nedostatku valjanog obrazloženja odluke o otkazu predmetnih ugovora tužitelja, odnosno da u momentu donošenja osporene odluke nisu bili ispunjeni uvjeti propisani čl. 62. Statuta tužene nit je proveden prethodni postupak radi utvrđivanja odlučnih činjenica koje se tužiteljima kao izvršnim direktorima stavljaju na teret to jest da su sa generalnim direktorom E.DŽ. , svojim nezakonitim postupanjem pričinili štetu društvu i članovima društva na način da su skrivali dokumentaciju od društva, nisi izvještavali članove društva, odnosno upravu društva. Tužitelji su u tužbi istakli da zaključenje dva ugovora br. OPU-IP-303/2016 OD 27.07.2016.godine i br. OPU-OV-1892/2017 od 09.03.2017.godine kojim je društvo kupilo vlastite udjele u procentu od 32,6316 % i 9,7895 % , a koji se njima stavljaju na teret kao štetni ugovori za tuženi, nisu zaključenu i vrijeme njihovog mandata. Naime Ugovor koji je zaključen 27.07.2016. godine je zaključen prije zaključenih ugovora sa tužiteljima od 19.10.2016.godine, a za drugi ugovor navode da tuženi ničim nisu dokazali navode da je ugovor štetan po tuženu jer je uprava tuže protivno zakoni i bez odluke članova tužene, odnosno Skupštine ovlastila punomoćnike da u ime tužene učestvuje u radu i glasanju na više Skupština što je za posljedicu imalo više sudskih postupaka po tužbama članova tužene i štete tuženoj i udjelničarima tužene. Tužitelji navode da u situaciji da su bile nezakonite radnje i nezakonito izvršen prijenos udjela isti ne bi mogli biti registrovani pri nadležnim institucijama, niti bi Skupština bila održana i odluke donešene. U vezi terećenja tužene da tužitelji nisu spriječili nezakonitu isplatu posebne nagrade za sebe i druge članove uprave, tužitelji ističu da je Skupština društva usvojila i revizorski i finansijski izvještaj o poslovanju tužene, pa tek nakon usvajanja izvještaja da je donešena odluka o isplati bonusa po završnom računu za 2016.godinu. Tužitelji smatraju da je osporenim odlukama povrijeđen i čl. 52. Zakona o radu obzirom da je tužiteljima odobren godišnji odmor od 23. dana i to za A.I. u periodu od 29.06.2018.godinu do 27.07.2018.g. pa da stoga istom nije mogao prestati radni odnos prije 27.07.2018.godine pa ostaje obaveza tužene da tužitelju isplati dio neiskorištenog godišnjeg odmora od 05.07.2018.godine do 27.07.2018.godine. U odnosu na tužitelja I.S. ta obaveza tužene bi se odnosila za period od 05.07.2018. godine do 23.07. 2018.godine. Tužitelji ne spore da Skupština tužene ima ovlaštenje da donese odluku o raskidu ugovora sa tužiteljima shodno odredbi čl. 14 Statuta tužene, to jeste raskid ugovora sa generalnim direktorom tužene automatski podrazumijeva i raskid ugovora tužiteljima. Pri navodima datih u tužbi punomoćnik tužitelja je ostao i tokom postupka te nakon provedenog vještačenja po vještaku finnsijske struke izvršeno je preinačenje tužbenog zahtjeva na način kako je navedeno u izreci. U završnom izlaganju punomoćnik tužitelja je dao svoju analizu dokaznog postupka te na temelju provedenog dokaznog postupka predložio da sud udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja jer smatra da je tokom postupka dokazano da su osporene odluke nezakonite i da tužiteljima pripadaju tražene naknade po tužbenom zahtjevu. Postavljen je zahtjev za naknadu troškova postupka koji se sastoje od naknade za sastav tužbe u visini od 1.059,60 KM (visina prosječne plate uvećana za 20% radi zastupanja dva tužitelja), naknadu za zastupanje tužitelja na pripremnom ročištu odražnom dana 15.02.2019. godine u iznosu od 1.096,80 KM (prosječna plata od 914,00 KM uvećana za 20%), naknade za sastav odgovora na protivtužbu od 15.03.2019. godine u iznosu od 1.096,80 KM (prosječna plata od 914,00 KM uvećana za 20%), nakande za zastupanje na nastavku pripremnog ročišta održanog dana 12.07.2019. godine u iznos od 1.096,80 KM (iznosi od 914,00 KM uvećana za 20% radi zastupanja drugog klijenta), naknade za zastupanje tužitelja na ročištu za glavnu raspravu odražnom dana 24.10.2019. godine u iznosu od 1.096,80 KM (iznosi od 914,00 KM uvećani za 20% radi zastupanja drugog klijenta), naknade za zastupanje tužitelja na nastavku ročišta za glavnu raspravu odražnom dana 31.10.2019. godine u iznosu od 1.096,80 KM (iznosi od 914,00 KM uvećani za 20% radi zastupanja drugog klijenta).
U odgovoru na tužbu tužena je putem punomoćnika istakla da osporena rješenja imaju deklaratorni karakter jer su doneseni od strane generalnog direktora tužene u skladu sa čl. 58. st. l . čl. 10. i 15. Statuta tužene, a vezana su za razrješenja generalnog direktora tužene. Osporena rješenja su donešena nakon upisa donosioca pobijanih rješenja u sudski registar, kada je shodno odredbama čl. 4. st. I. tač. 6. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u F BiH, prestao da važi menadžerski ugovor generalnog direktora, a time i menadžerski ugovor izvršnom direktoru kada istom prestaje radni odnos kod tužene, a što je konstatovano pobijanim rješenjima. Nadalje, u odgovoru tužena je navela da postoji niz dopisa iz kojih proizilazi brojna nečinjenja tužitelja po zahtjevima osnivača i njihov nejednak pristup i odnos prema osnivačima tužene. U pogledu isplata posebne nagrade, ona je izvršena bez odluke Skupštine tuženog društva, neposredno nakon sjednice Skupštine Društva od 29.06.2017. godine na kojoj je većinom od 64,2015% glasova usvojen finansijski izvještaj i na kojoj je u zapisniku konstatovana najava tužbe protiv te odluke, članova Društva koji su glasali protiv, te da je tužba podnešena i donešena odluka suda kojom je Odluka na osnovu koje izvršena isplata poništena. Nadalje, u odgovoru je istaknuto da tužitelji nisu podnosili niti jedan kvartalni izvještaj o poslovanju niti su prezentirali poslovne planove, što nije činio ni generalni direktor što je sve dovelo da su osnivači izgubili povjerenje generalnog direktora i u tužioce kao izvršne direktore. Prestanak radnog odnosa tužiteljima je utvrđen pobijenim rješenjem u skladu sa odredbom
čl. 16. st. 3. potpisanih Ugovora, a čl. 3 pobijanih rješenja je konstatovano da će isplata naknada štete po ugovoru utvrditi nakon utvrđivanja međusobnih potraživanja tužene i tužilaca, a što nije još uvijek utvrđeno pa da se stoga ne može tužena izjasniti da li je i koliko u obavezi da tužiteljima isplaćuje bilo kakav iznos, zbog čega u cijelosti osporava dio tužbenog zahtjeva. Tokom postupka i u završnom izlaganju punomoćnik tužene je istakla da iz provedenih dokaza ne proizilazi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, da ostaju kod navoda datih u odgovoru na tužbu i da predmetni postupak nema elemente radnog spora i da se na iste imaju primijeniti odredbe čl. 27. st.4 Zakona o radu FBiH. U završnom izlaganju su u suštini ponovljeni razlozi donošenja osporenih odluka, a to je:
-da tužitelji tokom mandata nisu podnosili kvartalne izvještaje,
-da nisu obavještavali ostale članove tužene o svojim „osnivačkim odlukama“,
-da je i pored toga što je Skupština tužene 23.12.2017. godine donijela odluku o razrješenju generalnog direktora tužene, a da uprava čiji su članovi tužitelji , nije provela tu odluku i izvršila brisanje u sudskom registru i na taj načini su tužitelji sebi, suprotno volji osnivača tužene, produže svoj mandat za više od šest mjeseci,
-da su tužioci u završnom računu za 2016. godine iskazali nerealnu dobit koji izvještaj je usvojen na Skupštini 29.06.2017. godine ali je isti pravosnažnom presudom br. 32 0 P 311422 17 P OD 18.06.2018. godine poništena i donešena Odluka Skupštine br. 02-764/18 od 10.07.2018.godine kojom jednoglasno nije usvojen finansijski izvještaj za 2016.godinu. Pored navedenog tužena se pozvala i na revizorske izvještaje koji su bili predmet vještačenja. Tužena smatra da je dokazala da su tužitelji načinili štetu tuženoj, te se u završnom izlaganju istakli da je neosnovan tužbeni zahtjev kojim traže isplatu bruto plaća za period 05.07.2018.-05.10.2018.g., da je drugi i treći stav tužbenog zahtjeva neodređene i da sud nije nadležan za odlučivanje jer su takve odluke isključivo u nadležnosti organa tužene, da dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete još nije dospio jer još uvijek nisu regulisana međusobna potraživanja, da su tužioci primili uplatu posebne nagrade za 2016. godinu u iznosu od 26.651,10 KM što je kasnije dokazana kao neosnovano. Postavljen je zahtjev za naknadu troškova postupka koji se sastoje od za sastava odgovora na tužbu u iznosu od 904,00 KM, za zastupanje po advokatu na pripremnom i odloženom pripremnom ročištu iznose od po 926,00 KM i na ročištu glavnu raspravu iznos od 946,00 KM, sve uvećano za 17% PDV, te naknadu za vještačenje u iznosu od 500 KM, te eventualnu taksu na odgovor na tužbu u iznosu koji sud odredi.
Tužena je podnijela protivtužbeni zahtjev 15.02.2019. godine kojim je tražila da sud obaveže tužitelje-protivtužene I.S. i A.I. da tuženoj-protivtužitelju isplate iznos od po 26.651,10 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 07.07.2017.godine kao dana dospijeća , te naknadi tuženoj-protivtužitelju troškove ovog postupka. Sud je na ročištu 12.07.2019. godine odbio da raspravlja po protivtužbenom zahtjevu i uputio tuženu da pokrene posebnu parnicu. Sud je navedenu odluku donio smatrajući da je svrsishodnije vođenje posebne parnice obzirom na obimnost predmetne parnice, a u skladu sa čl.83. stav 2. ZPP-a FBiH.
Tokom postupka tužitelji su proveli dokaze uvidom i čitanjem u: Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora Društva broj 4894/16 od 19.10.2016. godine, Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora Društva broj 4895/16 od 19.10.2016. godine; Statut Društva Omega doo Živinice iz aprila 2016. godine; Rješenje doneseno do strane Generalnog direktora “Omega” doo Živinice broj 02-604/2018. od 04.07.2018. godine, Rješenje doneseno do strane Generalnog direktora “Omega” doo Živinice broj 02-605/2018. od 04.07.2018; Zahtjev za zaštitu prava uložen u ime prvotužitelja dana 20.07.2018. godine, Zahtjev za zaštitu prava uložen u ime drugotužitelja dana 20.07.2018. godine, Dokaz o prijemu preporučenih pošiljki i povratnice za primljene Zahtjeve uložene u ime oba tužitelja 23.07.2018. godine potpisane od strane tuženog; Odluku o razrješenju dužnosti (opozivu) generalnog direktora Društva E.DŽ. od 16.04.2018. godine, Rješenje tužene o otkazu ugovora Generalnog direktora Društva broj 02-606/2018. Od 04.07.2018. godine; Odluku o usvajanju revizorskog izvještaja za 2016. godinu broj 3098/17 od 29.06.2017. godine, Odluku o usvajanju izvještaja o finansijskom poslovanju za 2016. godinu broj 3099/17 od 29.06.2017. godine, Odluku tuženog o isplati bonusa po Završnom računu za 2016. godinu broj 3135/2017 od 06.07.2017. godine, sa specifikacijom obračuna bonusa za 2016. godinu od 06.07.2017. godine u kojoj se navodi da po završnom računu iz 2016. godine neto dobit iznosi 3.265.343,00 KM, Bilans uspjeha za tuženog za period od 01.01. do 31.12.2016. godine, sa prijemnim pečatom nadleže institucije AFIP od 28.02.2017. godine, Bilans stanja za tuženog na dan 31.12.2016. godine, sa prijemnim pečatom nadleže institucije od 28.02.2017. godine, Bilans uspjeha za tuženog za period od 01.01. do 31.12.2017. godine, sa prijemnim pečatom nadleže institucije AFIP od 28.02.2018. godine, Bilans stanja za tuženog na dan 31.12.2017. godine, sa prijemnim pečatom nadleže institucije od 28.02.2017. godine, Nekonsolidovani Finansijski izvještaj Društva za reviziju I usluge “ZUKO” d.o.o. na dan 31. decembar 2016. godine zajedno sa Izvještajem nezavisnog revizora, Rješenje o korištenju godišnjeg odmora broj 02-472/18 od 01.06.2018. godine radniku A.I., Rješenje o korištenju godišnjeg odmora broj 02-473/18 od 01.06.2018. godine tužitelju I.S., Platni listić od 31.05.2018. godine, Platni listič od 30.06.2018. godine (sa odbitkom rate), Platni listić od 31.07.2018. godine (bez odbitka rate) – svi za prvotužitelja A.I., Fiskalni račun na iznos od 272,06 KM na ime A.I., Faktura broj 50/100 od 22.06.2018. godine na iznos od 272,06 KM, Platni listić od 31.05.2018. godine (bez nezakonitih odbitaka od plate) Platni listić od 30.06.2018. godine (sa odbitkom rate), Platni listić od 31.07.2018. godine (bez odbitka rate), Fiskalni račun na iznos od 273,23 KM na ime I.S., Faktura broj 49/100 od 22.06.2018. godine na iznos od 273,23 KM; Izvod iz registra poslovnih subjekata u BiH iz kog je vidljiv status tuženog – capital i osnivači odnosno činjenica da su oba ugovora koji se kao štetni stavljaju na teret tužiteljima uredno provedeni u sudskom registru i upisan vlastiti udio društva u novcu u iznosu od 4.232.628,79 KM; Podnesak tužitelja o povlačenju tužbe u predmetu Općinskog suda broj 32 0 P 302938 18 P 2 od 22.04.2019. godne, te Podnesak - saglasnost tuženog sa povlačenjem tužbe u istom predmetu od 30.04.2019. godine (primljeno u Sud 03.05.2019. godine) te uvid u kopije iz spisa Općinskog suda u Tuzli pod brojem 32 0 P 302938 18 P 2 tužbu i odgovore na tužbu, podneske, kao i uvid u spis Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 302938 18 Mo 2 , te kopije Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 302938 18 Mož od 27.09.2018. godine – kojim se usvaja žalba protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli od 23.03.2018. godine i ukida prvostepeno rješenje kojim je određena mjera osiguranja u postupku, u nalaz i mišljenje vještaka Nihada Jusufović iz Tuzle od 13.09.2019.godine i saslušanje istog.
Od strane tužene tokom postupak provedeni su dokazi uvidom i čitanjem u Presuda br. 33 0 P 077669 18 P od 17.05.2018. godine, Rješenje br. 03 0 Reg 018007 18 Pž od 16.01.2019. godine, Presuda br. 33 0 P 076796 18 P od 18.01.2019. godine, Odluka br. 14-SP/17 od 23.12.2017. godine, Obavijest br. 578/17 od 10.02.2017. godine, Odluka br. 3135/17 od 06.07.207. godine sa specifikacijom obračuna, Presuda br. 32 0 P 311422 17 P od 18.06.2018. godine, Odluka Skupštine br.02-764/18 od 10.07.2018. godine, Obrazac PMIP-1024 za I.S. i A.I., Bonus za 2016. godinu za I.S. i A.I., Zapisnik sa redovne Skupštine Društva od 29.06.2017. godine br. 02-765/17, Odluka o neusvajanju finansijskog izvještaja za 2017. godinu br. 02-278/18 od 10.12.2018. godine, Kartica za konto 5783–Otpis potraživanja porezno nepriznat rashod za 2018. godinu, Kartica za konto 5151 – kalo, rastur, lom na koje je obračunat PDV za 2018. godinu, Kartica za konto 5784 – otpis potraživanja prema odluci skupštine za 2018. godinu, Kartica za konto 5504 – troškovi advokatskih usluga za 2017. i 2018. godinu, Ugovor o pružanju advokatskih usluga od 15.02.2018. godine parafiran od tužilaca na svim stranicama, Izvod iz izvještaja nezavisnog revizora “ZUKO” d.o.o. Sarajevo za 2016. godinu od 31.03.2017. godine, Izvještaj nezavisnog revizora “Recom” d.o.o. Mostar za 2017. godinu od 16.07.2018. godine, Izvještaj nezavisnog revizora “ZUKO” d.o.o. Sarajevo na dan 31.05.2018. godine( dan primopredaje dužnosti) od 09.09.2018. godine, Izvještaj nezavisnog revizora “ZUKO” d.o.o. Sarajevo za 2018. godinu od 28.03.2019. godine u nalaz i mišljenje vještaka Nihada Jusufović iz Tuzle od 13.09.2019.godine i saslušanje istog.
Na osnovu gore izvedenih dokaza, koje je sud cijenio sve kako pojedinačno, a tako i u njihovoj međusobnoj vezi shodno čl. 8 Zakona o parničnom postrupku FBiH, odlučio kao u izreci.
Na temelju proveden materijalne dokumetacije nesporno je da su tužitleji bili u radnom odnosu po osnovu Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora,(broj i datum navedeni u dokazima) zaključen na temelju odredbi čl. 27. Zakona o radu FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18) a na koje ugovrni odnos se ne primjenjuju glave IV-VII I XI ovog zakona. Predmetnim Ugovorima o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora( u daljnjem tekstu tužitleja) su regulisani međusboni odnosi tužitelja i tužene tako da je čl. 2. ugovoreno da tužitelji zaključenjem ovog ugovora kao izvršni direktori postaju članovi Uprave Društva( u daljnjem tekstu-tužena) i stiču radon pravni status zaposlenka tužene koji traje dok je ugovor na snazi, te da će kao članovi uprave tužene svoju funkciju obavljati u skladu sa Statutom, programom rada, aktima tužene i poslovnim moralom. Čl. 3 navedenih ugovora su regulisane obaveze tužitelja, a čl. 8 utvrđena mjesečna neto plaća u iznosu od 4.500,00 KM. U čl. 9 je regulisano pravo tužitelja na nagradu po izkazanoj dobiti u predhodnoj kalendarskoj godini u iznosu od 2,50 % stim da se početna godina za islatu nagrade računa 2016.godine, stim što se nagrada za tu godinu uzima srazmjerno vremenu od dana zaključenja ugovora. Istim čl. stavom 5. je ugovoreno da tužitelji imaju posebnu nagradu i u slučaju otkaza ovog ugovora, s tim što se visina nagrade utvrđuje u srazmjeri sa dužinom vremena rada u kalendarskoj godini u kojoj je dat otkaz ugovora. Trajanje predmetnih ugovora je određen čl. 13. na period od četiri godine, a način raskida ugovora je utvrđen čl. 14. kojim je ugovoreno da se ugovor može raskinuti sporazumno preporučenom pošiljkom sa otkaznim rokom koji teče od sledećeg dana po prijemu obavijesti o raskidu. Stavom trećim, navednog člana, je ugovoreno da rakidom ugovora sa Generalnim direktorom tužene, automatski podrazumijeva i raskid predmetnih ugovora. Stavom pet navedenog člana je ugovoreno da tužitelji, u slučaju raskida ugovora po bilo kom osnovu, ima pravo na ugovorena primanja u trajanju otkaznog roka koji je propisan čl. 16. Ugovora u trajanju od 3 mjeseca. Čl. 15 ugovora je propisano da tužena može opozvati tužitelje kao izvršne drektore s mjesta člana uprave i jednostrano rskinuti ugovor ukoliko tužitelji vlastitom krivnjom ne izvršavaju svoje radne zadatke prema ugovoru ili na neki drugi način krši odredbe ovog ugovora , a koja odluka o raskidu se mora detaljno obrazložiti.. U stavu dva , čl. 16. je propisano da ukoliko jedan od ugovornih sttrana ne ispoštuju otkazni rok, druga ugovorna strana ima pravo na naknadu štete, a stavom tri navedenog člana je propisano da u slučaju da jedna ugovorna strana otkazuje ugovor zbog neizvršavanja ugovornih obaveza druge ugovorne strane, ne postoji obaveza poštivanja otkaznog roka. Čl, 17 je propisano da u slučaju da tužena otkaže ugovor tužitlejima prije isteka mandatnog perioda dužna je, jednokratno, u roku od 15 dana od dana otkaza ugovora, isplatiti tužiteljima iznos koji predtstavlja protuvrijednost zadnjih isplaćenih 18 bruto plaća tužitelja.
Osporenim odlukama tužene (Rješenje Generalnog direktora “Omega” doo Živinice broj 02-604/2018. od 04.07.2018. godine, Rješenje Generalnog direktora “Omega” doo Živinice broj 02-605/2018. od 04.07.2018) tužiteljima je otkazan Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora Društva broj 4894/16 od 19.10.2016. godine I broj 4895/16 od 19.10.2016. godine. U oba rješenja navedeni ugovori su raskinuti sa 05.07.2018. godine kada tužiteljima prestaje radni odnos kod tužene i to bez otkaznog roka, a u stavu tri navedenih rješenja je određeno da se isplata otpremnine, odnosno naknada štete po predmetnim ugovorima , ima utvrditi naknadno nakon utvrđivanja međusobnih potraživanja tužene i tužitelja. Obrazloženja u oba rješenja su identična i u istim je navedeno da je Skupština tužena 16.04.2018. godine donijela odluku o razrješenju (opozivu) E.DŽ. kao generalnog direktora, a tužena 05.07.2018. godine je otkazal ugovor generalnom direktoru, da su tužitelji zajedno sa generalnim direktorom E.DŽ. svojim nezakonitim postupanjem pričinili štetu tuženoj na način da su zajedno skrivali dokumentaciju od suda i članova tužene, da nisu izvještavali članove društva o periodičnom poslovanju tužene kao članovi uprave tužen koji su odgovorni za zakonitost poslovanja tužene, da su rad Skupštine tužene zajedno sa generalnim direktorom doveli u vanzakonske okvire, da nisu izvršavali svoje obaveze i iste grubo kršili, da su zajedno sa generalnim direktorom E.DŽ. učestvovali u zaključenju dva štetna ugovora i to broj OPU-IP-303/2016 od 27.07.2016.godiner i broj OPU-OV-1892/2017 od 09.03.2017. godine, kojima je društvo kupilo vlastite udjele u procentu od 32,6316% i 9,7895%, da Ugovor o prijenosu udjela broj OPU-OV-1892/2017 od 09.03.2017. godine je zaključen bez odluke Skupštine tužene o kupovini vlastitog udjela, čime je tužena opterećena za iznos od 1.860.005,00 KM koji se prenositeljima udjela isplaćuje u ratama. Navedenim ugovorom je načinjena materijalna šteta tužena te je uprava tužene bez odluke članova tužene, odnosno skupštine ovlastila punomoćnike da u ime tužene učestvuje u radu i glasanju na više skupština tužene sa 32% i 42% glasova znajući da tužena ne može glasati jer isto nema upravljačka prava kao članovi društva-udjeliničari, a što je za posljedicu imalo više sudskih postupaka po tužbama članova tužene i štete tužene i udjelničarima. U obrazloženju rješenja je navedeno i da su tužitelji nezakonito isplatili posebne nagrade za sebe i druge članove uprave, pa im je tužena isplatilo bruto iznos od po 29.449,52 KM ( 2,5 % od iskazane neto dobiti) po izvještaju o poslovanju za 2016. godinu iako skupština tužene nije usvojila izvještaj o finansijskom poslovanju za tu godinu, te da je shodno odredbi čl. 56.stav 2. Statuta tužene danom isteka ili raskidanja, generalnom direktoru, tužiteljima i sekretaru društva, prestaje radni odnos u društvu, tako da raskidom ugovora sa danom 05.07.2018. godine, prestaje im radni odnos u društvu, te da zbog ne izvršavanja svoji obaveza i grubog kršenja ugovorenih odredbi tužiteljima je prestao radni odnos bez poštivanja otkaznog roka.
Dakle, temeljim izvedenih dokaza, utvrđeno je da nije sporno da su tužitelji bili u radnom odnosu kod tužene u svojstvu izvršnih direktora, a temeljem zaključenog Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora I da je istim prestao radni odnos odlukom tužene odnosno Rješenja Generalnog direktora “Omega” doo Živinice, koja su već obrazložena.
Sporno je, a što je i predmet postupka, da li su rješenja tužene o otkazu ugovora sa tužiteljima zakonita ili ne, pa slijedom toga da li su ostali zahtjeva tužitleja osnovani ili ne.
Kao važan dokaz, prorevedeno je vještačenje po vještaku finasijske struke Nihadu Jusufović koji je po zadacima i tužitelja i tužene dao nalaz i mišljenje 13.09.2019.godine i o istom se izjašnjavao na ročištu po pitanjima stranaka i suda. U nalazu vještak je naveo da je u toku izrade nalaza uspostavio kontakt sa službom obračuna plata tužene, radi pojašnjenja načina obračuna plate, da sa tužitelima nije ostvario kontakte ali da je dokumentacija u spisu i pribavljene informacije od tužene, predstavljali dovoljno materijala za izradu nalaza po zadacima stranaka. Po zadatku tužitelja, a u vezi obračuna bruto plaća za tužitelja A.I. za period 05.07.2018.-05.10.2018.g. vještak je tabelarno prikazao šta sve čini bruto plaću tužitelja, a sve na osnovu neto plaće koja je ugovorna čl. 8. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora Društva u iznosu od 4.500,00 KM mjesečno. Na temelju datih obračuna vještak je utvrdio da obračunate plaće za tužitelja A.I. sa pripadajućim porezima i doprinosima za utuženi period 05.07.2018. -05.10.2018.g. iznosi 16.086,24 KM, odnosno mjesečno za jul iznosi 4.335,85 KM, za avgust iznosi 5.362,08 KM, septembar iznosi 5.362,08 KM, za oktobar iznosi 1.026,23 KM, da obračunati doprinos za penzisko invalidsako osiguranje na plate za mjesec jul iznose 1.445,28 KM, za avgust iznose 1.787,36 KM, za septembar iznose 1.787,36 KM i za oktobar iznose 342,08 KM. Za tužitelja I.S. obračunate plaće sa pripadajućim porezima i doprinosima za utuženi period 05.07.2018.-05.10.2018.g. iznosi 15.489,40 KM, odnosno mjesečno za jul iznosi 4.173,98 KM, za avgust iznosi 5.163,13 KM, septembar iznosi 5.163,13 KM, za oktobar iznosi 988,15 KM, da obračunati doprinos za penzisko invalidsako osiguranje na plate za mjesec jul iznose 1.391,66 KM, za avgust iznose 1.721,04 KM, za septembar iznose 1.721,04 KM i za oktobar iznose 329,38 KM.
Potraživanu ugovorene štete, vještak je obračunao u skladu sa čl. 17.stav 1. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora Društva, a koji član je sud već obrazložio. Vještak je temeljem navdene ugovorene odredbe i izvršenog uvida u platne liste posljednjih 18 mjeseci, koji su prethodili otkazu, definirao period i to od 01.01.2017. godine do 30.06.2018. godine te tabelarno prikazao za oba tužitelja isplaćene bruto plaće po mjesecima. Na temelju prikazanih isplaćenih bruto plaća za navedeni period , vještak je utvrdio da štete po čl. 17. Stav 1. Ugovora od 19.10.2016. godine za tužitleja A.I. iznosi 139.386,18 KM , a za tužitelja I.S. da iznosi 134.196,24 KM,
Vještačenje po zadatku tužitelja u vezi posebne naknade ugovorene čl. 9. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora Društva koju čini 2,50 % iznosa prikazane dobiti u završenoj poslovnoj godini, stim da se za tužitleja obračunava počev od 2016. Godine, vještak je utvrdio na osnovu uvida u Finansijske izvještaje tužene po osnovu pozitivnog poslovanja, za tužitelja A.I. da naknada iznosi 38.466,25 KM, a za tužitelja A.S. da iznosi 38.466,25 KM.
Po zadatku tužene vještak je u nalazu naveo da tužena kao Veliko pravno lice podliježe obaveznoj reviziji finansijskih izvještaja prema odredbi čl. 49.stav 1. Zakona o računovodstvu i reviziji FBiH( Sl.novine FBiH br. 83/09), a što podrazumijeva postupak provjere i ocjene finansijskih izvještaja te podataka i metoda koje se primjenjuju pri sastavljanju finansijskih izvještaja, na osnovu kojih se daje stručno i neovisno mišljenje o istinitosti i objektivnosti finansijskog stanja, rezultata poslovanja i novčanih tokova pravnog lica, u skladu sa MRS-a, MSFI-a i drugim propisima u Federaciji u cilju zaštite javnog interesa kod javnog prezentiranja finansijskih izvještaja. U vezi navedenog vještak se pozvao na zakonsku odredbu čl. 53. Stavom 1. i 2. navedenog Zakona o računovodstvu i reviziji koja regulira šta treba da sadrži mišljenja revizora, odnosno da se u istom izražava mišljenje o tome da li finansijski izvještaji istinito i objektivno prikazuju po svim materijalno značajnim pitanjima finansijsko stanje i rezultate poslovanja pravnog lica, promjene na kapitalu i tokove gotovine u obračunskom periodu na koji se odnosi revidirani finansijski izvještaj, kao i da li su izvještaji sastavljeni u skladu sa MRS-a odnosno MSFl-a, a mišljenje revizora može biti pozitivno, mišljenje sa rezervom, negativno ili u formi u kojoj se revizor suzdržava od davanja mišljenja. Kod tužene po izvršenoj reviziji od strane ovlaštenog revizora Z.E. iz revizorskog društva “Zuko” d.o.o. Srajevo od 31.03.2017. godine obavljenog za finasijski izvještaj tužene za 2016. godinu dato je mišljenje da priloženi nekonsolidovani finansijski izvještaji prikazuju realno i objektivno u svim značajnim aspektima finansijski položaj Omega d.o.o. Živinice na dan 31.12.2016. godine, rezultate njena poslovanja, gotovinski tok i promjene na kapitalu za period tada završen u skladu sa Međunarodnim standardima finansijsko izvještaja te su skrenuli pažnju na određene bilješke, a kako je navedeno u nalazu.
Obavljena revizija za finansijsko stanja tužene za poslovnu godinu 2017. Godinu je obavila ovlašteni revizor V.B. i J.Č. iz revizorskog društva “Recom” doo Mostar i isti su u dali mišljenje sa rezervom te naveli da nisu prisustvovali popisu zaliha na dan 31.12.2017. godine, da nisu bili u mogućnosti prikladno ocijeniti količine, vrijednosti i fizičko stanje zaliha drugim računovodstvenim procedurama te stoga nisu izrazili mišljenje količinama i vrijednosnim zalihama, da tužena nije izvršila provjeru da li postoje pokazatelji da neko materijalno sredstvo može biti umanjeno i stim u vezi da je tužena( a misli se na upravu društva, odnosno tužitelje) trebala da izvrši procjenu nenadoknadivog izvora sredstava, da tužena nije uradila procjenu naplativosti potraživanja na dan 31.12.2017.godine, da tužena u vezi iskazanih potraživanja od Ministarstva finansija FBiH u iznosu od 597.601,00 KM koja naplata potraživnaja nije izvjesna, a tužena nije uradila rezervaciju troškova odnosnoo ispravku vrijednosti.
Mišljenje ovlaštenog revizora B.E. iz revizorskoe kuće “Zuko” doo Sarajevo od 09.09.2018. godine, sa rezervom, dato je za period 01.01.2018.-31.05.2018.godine. U mišljenju je navedeno da tužena nije radila popis zaliha na dan 31.05.2018.godine, da nije uradila umanjenje zaliha na nedoknadivu vrijednost, da tužena nije izvršila provjeru da li postoje pokazatelji da li neko materijalno sredstvo može biti umanjeno te ukoliko postoje-takvi pokazatelji umanjenosti, tužena je trebala da izvrši procjenu nadoknadivog iznosa sredstava, a da efekte na finansijske izvještaje nije moguće procijeniti. I u ovom izvještaju je utvrđeno da tužena nije uradila rezervaciju troškova odnosnoo ispravku vrijednosti u vezi iskazanih potraživanja od Ministarstva Finansija FBiH u iznosu od 597.601,00 KM.
Sud pojašanjava da je u obrazloženju nalaza koristio termin tužena , a u suštini to je bila obaveza uprave društva, to jest tužitelja.
U nalazi je navedena i odgovornost uprave tužen i da je Uvidom u predočene revizorske izvještaje za 2016, 2017, i 31.05.2018.godine, vještak utvrdio da izjava menadžmenta o prihvatanju i razumijevanju odgovornosti ne postoji u Izvještaju o reviziji za 2017, i 31.05.2018.godine. Vještak je u nalazu, a u vezi postupanja uprave tužene po naznakama revizora, konstatovao da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je stara uprava postupala po naznakama revizora navedenim u Revizorskim izvještajima za 2017,i 2018.godine, kao što je, procjena naplativosti i rezervacija troškova po osnovu potraživanja od kupaca i države, identifikovanje nekurentnih zaliha i njihovo svođenje na nadoknadivu vrijednost, kao i test na umanjenje stalne imovine, jer nije bila uposlena u društvu u momentu izrade revizijie. Skupština tužene je Odlukom od 29.06.2017.godine usvojila Finansijski izvještaj i Izvještaj revizora za 2016. godine, ali je Presudom Općinskog suda u Tuzli br. 32 0 P 311422 17 P od 18.06.2018.godine poništena Odluka Skupštine tužene o usvajanju fionasijskog izvještaja tako da Odlukom Skupštine tužene od 10.07.2018. godine nije usvojen Finasijski izvještaj za 2016. godinu. Nije usvojen ni Finansijski izvještaj za 2017. godinu Odlukom Skupštine društva od 10.12.2018. godine, tako da proizilazi da za cijeli sporni period 2016.,2017., 2018., nisu usvojeni finansijski izvještaji , a izvještaj revizora da je usvojen samo za 2016.godinu.
U okviru datog zadatka od strane tužene, vještak je obradio i podatak o eventualnom izvršenom popisu imovine i obaveza za sporni period, pa je utvrdio da za 2016. ,2017., godinu da popis imovine i obaveza nije sproveden u skladu sa Zakonaom o računovodstvu i reviziji, da nije sveobuhvatan i ne pruža informacije o stvarnom stanju imovine i obaveza tužene.
Nova uprava tužene je izvršila popis imovine i obaveza-elaborat o popisu imovine i obaveza na dan 31.12.2018. godinr, dostavila Odluke o otpisima potraživanja od kupaca i državnih organa, robe, nekurentnih zaliha po naznakama revizora iz 2017. godine, dostavila bruto bilans, analitičke kartice i naloge za knjiženje. Iz navedene dokumentacije utvrđeno je terećenje tekuđeg poslovnog rezultata za 2018.godinu sa troškovima koji su troškovi iz prethodnog razdoblja poslovanja(2017.g.), a koje troškove je vještak tabelarno prikazao na strani 13 i 14 nalaza pa sud pojedinačno neće navoditi jer su stranke uredno zaprimile nalaz vještaka, a isti ukupno iznose 1.040.284,92 KM. Efekat utvrđenih troškova iz predhodnog perioda na poslovni rezultat u 2018. godinei vještak je prikazao u tabeli br. 7 i utvrdio da ostvareni dobitak u 2018. godini, nakon umanjenja troškova iz prethodnog perioda (2017) iznosi 964.848,92 KM. U tabeli 8 vještak je prikazao efekat utvrđenog troška na konačni poslovni rezultat u 2017. godini i da isti nakon odbijanja utvrđenih troškova iznosi 602.369,08 KM.
Na ročištu vještak se izjasnio da ostaje kod datog nalaza i mišljenja te da je visinu bonusa tužitlejima po čl. 9 Ugovora utvrdio na osnovu dokumetacije dostavljenu od strane tuženog i to finsijski izvještaji za 2017. godinu koji su objavljni i predati nadležnoj Agenciji za finansijske usluge, da za spornu 2016., 2017., godinu od tužene nije dobio Elaborat o popisu za 2016 i 2017.godinu jer istom nisu raspolagali, a da je tužena predočila popisine liste zalihe robe u prodajnim objektima, centralnom skladištu i skladištenje rezervinih dijelova, finsijske kartice zaliha iz kojih je utvrdio knjiženje inventurnih razlika utvrđenih popisom i to svih vrsta zaliha, utvrdio je da popis stalnih sredstava, novčanih sredstava nije vršen, popis i potraživanja obaveza nije vršen, a sve je to utvrdio na osnovu predhodno predočene dokumentacije. Nadalje, vještak po pitanjima tužitelja se izjasnio da za izradu nalaza i mišljennju nije bio potreban zapisnik o primopredaji stare i nove Uprave, da usvajanje godišnjeg izvještaja od strane Skupštine tužene je regulisano Statutom tužene, da je urađena revizija 09.09.2018. godine za period 01.01.2018.-31.05.2018.g. po zadatku i nalogu nove uprave tuežene i da se revizija može raditi za za dati period, godinu dana poslije i ona se uvijek odnosi na naznačeni period, da je ova revizija početno stanje imala sa 31.12.2017. godine, da je troškove iz prethodnog perioda utvrdio na osnovu utvrđenih podataka aktuelne uprave, a odnose se na poslovanje prethodne periode i taj trošak od 1.040,284,92 je teretio finasijski rezultat za 2018.godinu. Izjasnio se da nova uprava nije izvršila ispravku zvaničnih i objavljenih finansijskih izvještaja dostavljenih Poreznoj upravi za 2017.godinu.
Nalazu vještaka je prigovorila punomoćnik tužitelja i to po zadatku tužene jer smatra da dati zadataka ne odgovara finasijskom poslovanju koje je iskazano kod tuženog za godine kako je to tuženi želio ovom nalazom da prikaže, te da dio nalaza prikazan na strani 13. nije u skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji jer da tako ne proizilazi iz izvještaja revizora koji je i usvojen od strane tuženog i u kome jasno stoji da nije bilo odstupanja do računovodstvenih standarda u odnosu 2016 .godinu a u istoj toj reviziji na str, 7 se navodi i iskazano potraživanje od Ministrastva finansija od 597,601 koji je uplaćen 10.01.2014.godine i već je bio pokrenut sudski postupka za naplatu, te da se ne može smatrati nesporni da se ovaj iznos morao isknjižiti baš te godine kako to tvrdi tuženi.
Sud je nalazu vještaka dao punu vjeru i smatra da je vještak dostavio potpun i razumljiv nalaz, da je isti urađen u skladu sa pravilima stuke te je na glavnoj raspravi stručno i argumentovano odgovorio na postavljena pitanja i primjedbe tužuitelja, tako da sud prigovor i primjedbe punomoćnika tužitelja smatra neosnovanim i da su istaknuti samo sa ciljem uspjeha tužitelja u postupku.
U konkretnom predmetnom postupku evidentno je da su tužitelji sa tuženom zaključili ugovore koji se po svojoj prirodi klasifikuje kao menadžerski ugovor sa zasnivanjem radnog odnosa kao specifična vrsta ugovora, koja u sebi sublimira i elemente radnog zakonodavstva, mada je pretežno po svojoj prirodi ugovor obligacionog prava.
Vještak je kroz nalaz i mišljenje obradio izvještaje revizorskih kuća te veći dio materijalne dokumetacije.
Na temelju nalaza i mišljenja, te materijalne dikumetacije i to Presudom Opštinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 311422 17 P od 18.06.2018.godine, kojom je poništena Odluka Skupštine društva „Omega” d.o.o. Zivinice broj 3099/17, od 29.06.2017.godine o usvajanju Finansijskih izvještaja za 2016. godinu, odluka o rasporedu dobiti 2016.godine u akumuliranu dobit br. 3101/17, odluka o usvajanju programa, plana rada i finansijskog plana za 2017.godinu br. 3102/17, a koji period poslovanja se odnosi upravo na vrijeme rada tužitelja kao uprave tužene, zatim Odluke Skupštine društva Omega d.o.o. Zivinice broj 02-764/18, od 10.07.2018.godine kojom nisu usvojeni Finansijski izvještaji za 2016.godinu, Odluke Skupštine društva Omega d.o.o. Zivinice broj 02-279/18, od 10.12.2018.godine kojom nisu usvojeni Finansijski izvještaji za 2017.godinu, a što slijedi da nisu usvojeni finasijski izvještaji za period rada tužitelja to jest za period 2016, 2017, i 31.05.2018 izuzev Izvještaja revizora za 2016.godinu, sud je utvrdio da su tužitelji kao članovi uprave koja snosi odgovornost profesionalnog postupanja i koja povlači i materijalnu i krivičnu odgovornost, svojim postupanjame učinili grubu povredu svoje dužnosti te stvorili nepovjerenje kod glavnog dijela skupštine. Čl. 275 Zakona o privrednim društvima ( Sl. novine FBiH br. 23/99,45/00,2/02,6/02, 29/03, 68/05, 91/07,84/08,88/08, 7/09,63/10, 75/13) stavom 1. je propisano da urpava organizuje rad i rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja društvo i odgovara za zakonitost poslovanja, a stavom 2. je priopisano da uravu društva čini direktor, ili direktor i jedan ili više izvršnih direktora. Slijedom ove zakonske odredbe proizilazi i obaveza i odgovornost tužitelja. Naime na temelju nalaza vještaka finsijskle struke, temeljem provedenih revizija za 2016, 2017, i 31.05.2018.godine, utvrđeno je da Izjava menadžmenta o prihvatanju i razumijevanju odgovornosti ne postoji u Izvještaju o reviziji za 2017, i 31.05.2018.godine, da na temelju Izvještaje o obavljenoj reviziji i Finansijske izvještaje, se ne može sa sigurnošéu utvrditi da su tužitelji postupala po naznakama revizora navedenim u Revizorskim izvještajima za 2017,i 2018.godine u poglavlju „Osnova za mišljenje s rezervom", kao što je, procjena naplativosti i rezervacija troškova po osnovu potraživanjao od kupaca i države, identifikovanje nekurentnih zaliha i njihovo svodenje na nadoknadivu vrijednost, da Finansijski izvještaji za cio sporni period 2016, 2017, i 31.05.2018 nisu usvojeni nego samo Izvještaji revizora za 2016.godinu, da su troškovi po osnovu provodenja naznaka revizora iz 2017.godine, koji su teretili rezultat poslovanja u 2018.godini iznosili 1.040.284,92 KM, da je ostvareni dobitak u 2018.godini, nakon umanjenja troškova iz prethodnih perioda,(2017.g.),iznosio 964.848,92 KM, da popis imovine i obaveza društva „Omega” do.o.o. Zivinice, za 2016, i 2017.godinu, nije proveden u skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji, nije sveobuhvatan i ne pruža informacije o stvarnom Stanju imovine i obaveza tužene. Sve ove činjenice su bile dovoljan osnov tuženoj da donese osporene odluke i razriješi dužnosti tužitelja bez otkaznog roka u skladu sa čl. 16. stav 3 Ugvora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora Društva. Međutim, kako je čl.275. stav 3. navedenog Zakona o privrednim društvima propisano da se postupak izbora, imenovanja, razrješenja, sastav i način odlučivanja uprave dioničkog društva utvrđuje Statutom društva to je na temelju odredbe čl. 54. Statuta tužene iz 2016. godine, koji se ima primijeniti na konkretan slučaj, sud utvrdio da osporene odluke nisu donesene u skladu sa navedenim čl. Statuta. Naime, čl. 54 . stav 5. je propisano da izvršen direktora, to znači tužitelje, i sekretare društva imenuje i razrješava Skupština društva, na pismeni prijedlog generalnog direktora Društva. Ovo je tužena trebala ispoštovati i u situaciji kad je u konkretnom slučaju evidentno da je tužiteljima trebao prestati mandat u momentu razrješenja dužnosti generalnog direktora E.DŽ., obzirom da je čl. 14. stav 3 Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora Društva, a generalnom direktoru je raskinut ugovor sa danom 04.07.2018. godine i tačno je da bi odluka o razrješenju tužitleja imala samo deklaratorni karakter, ali je donosi Skupština tužene pa kako u konkretnoj situaciji niasu ispoštovane odredebe Statuta tužene stoga je sud i usvoji stav I tužbenog zahtjeva i utvrdio da su osporena rješenja nezakonita i ista stavio van snage.
Međutim, kako je sud usvojio prvi dio tužbenog zahtjeva i poništio Rješenje Generalnog direktora “Omega” doo Živinice broj 02-604/2018. od 04.07.2018. godine kojim se otkazuje Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju A.I. kao izvršnom direktoru Društva broj 4894/16 od 19.10.2016. godine i prestaje mu radni odnos sa danom 05.07.2018. godine, bez otkaznog roka i Rješenje Generalnog direktora “Omega” doo Živinice broj 02-605/2018. od 04.07.2018. kojim se otkazuje Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju I.S. kao izvršnom direktoru Društva broj 4895/16 od 19.10.2016. godine i prestaje mu radni odnos sa danom 05.07.2018. godine, bez otkaznog roka, to sud smatra da je stav II tužbenog zahtjeva neosnovan, a da odluku o razrješenju dužnosti tužitelja donosi Skupština tužene u skaldu sa navednim članom Statuta tužene.
Obzirom da je sud utvrdio da su osporena Rješenja nezakonita i ista poništio to povlači da su tužbeni zahtjev tužitelja u stavu III i IV neosnovan, odnosno obzirom da se isti vezuju za otkazni rok koji ne postoji u vrijeme donošenja izreka presude, ali svakako pruža mogućnost stranci da, čim tužbeni zahtjev dospije može, pod zakonom propisanim uslovima, podnijeti tužbu o istom zahtjevu među istim strankama.
U stave V tužbenog zahtjeva kojim su tužitelji tražili isplatu bonusa u iznosim od po 38.466,25 KM sud je isti odbio jer nalazi da je taj iznos utvrđen na temelju finansijskog izvještaja za 2016.godinu koji je poništen Odlukom Skupštine tužene br.02-764/18 od 10.07.2018.godine, a tužitleji nisu postavljali tužbeni zahtjev shodno utvđenom fionansijskom stanju za tu godinu nakon izvršenih revizija.
Sud je usvojio postavljeni tužbeni zahtjev ustavu V izreke kojim su tržili umanjene iznose za plaću u junu 2018. Godine, obziorm da je vjkeštak utvrdio taj iznos I isti obrazložio u nalazu, a tužena nije osporavala utvrđeno umanjanje plaće tužitlejima.
Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izrecu na temelju navednih zakonskih odredbi i provedeni dikaza. Dokaze koje sud nije posebno obrazalao, cijenio je da isti nisu od uticaja na drugačiju odluku suda.
Odluku o troškovima, obzirom na djelimične uspjehe u postuku sud je donio na temelju odredbi čl.396. st. 2. ZPP-a, da svaka strana snosi svije troškove postupka.
S u d i j a
Lucija Tadić
POUKA:
Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba
Kantonalnom sudu u Tuzli , putem ovog suda,
U roku od 15 dana po prijemu istog.
Žalba se predaje u tri primjerka.