BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 33 0 Rs 079074 23 Rev
Sarajevo, 22.08.2023. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija: Snježana Malešević, kao predsjednica vijeća, Suad Kurtović i Amira Sadović, kao članovi vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1.- A.I., iz Ž., Ulica ... i 2.- I.S., iz Ž., Ulica ...., koje zastupa punomoćnica Mirjana Šarkinović, advokatica iz Tuzle, Ulica Titova do broja: 34., Lamela D-10., protiv tuženog: „Omega“ d.o.o. Živinice, Ulica II krajiška broj: 23., koga zastupaju punomoćnice: Mirsada Božanović i Tatjana Gajić, advokatice iz Tuzle, Ulica Maršala Tita broj: 159., a u revizijskom postupku punomoćnici Goran Jezdić i Vlado Matuzović, advokati iz Tuzle, Ulica Petra Kočića broj: 10., radi poništenja odluke i isplati plate, vrijednost spora 81.000,00 KM, odlučujući o podnesenoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj: 33 0 P 079074 20 Gž od 17.03.2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 22.08.2023. godine, donio je sljedeće:
R J E Š E N J E
Revizija se odbacuje.
Zahtjevi tužitelja i tuženog za naknadu troškova postupka nastalih u povodu revizije se odbijaju.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Živinicama broj: 33 0 Rs 079074 18 Rs od 06.12.2019. godine:
„ I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja pa se poništavaju kao nezakonite odluke tuženog “OMEGA” d.o.o. Živinice i to :
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:
“Utvrđuje se da je otkazan Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju A.I. kao izvršnom direktoru Društva broj: 4894/16 od 19.10.2016. godine shodno članu 14. stav 3 Ugovora, te mu protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine.
Utvrđuje se da je otkazan Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju I.S. kao izvršnom direktoru Društva broj: 4895/16 od 19.10.2016. godine shodno članu 14. Stav 3. Ugovora, te mu protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine,
III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:
“Shodno navedenom obavezuje se tuženi “Omega” d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. za vrijeme trajanja otkaznog roka počev od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine isplati naknade na ime plate kako slijedi:
I - Tužitelju A.I. isplati ukupan iznos od 16.086,24 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, i to:
Obavezuje se tuženi, da na ime dosuđenih iznosa na ime naknada plate za period otkaznog roka od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine izvrši uplatu zakonom propisanog obaveznog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na ime tužitelja A.I., u ukupnom iznosu od 5.362,08 KM, na način što će cijeli obračunati iznos uplatiti odjednom, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
II - Tužitelju I.S. isplati ukupan iznos od 15.489,40 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, i to:
Obavezuje se tuženi, da na ime dosuđenih iznosa na ime naknada plate za period otkaznog roka od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine izvrši uplatu zakonom propisanog obaveznog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na ime tužitelja I.S., u ukupnom iznosu od 5.163,13 KM, na način što će cijeli obračunati iznos uplatiti odjednom, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.“
IV Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:
“Obavezuje se tuženi “Omega” d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. isplati iznos po osnovu ugovorene naknade štete članom 17. stav 1. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelja kao izvršnih direktora Društva u iznosu protuvrijednosti zadnjih isplaćenih osamnaest bruto plata izvršnim direktorima, i to:
V Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:
“Obavezuje se tuženi “Omega” d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. isplati posebnu nagradu po osnovu bonusa za pozitivan rezultat poslovanja u iznosima od po 2,5% iskazane neto dobiti tuženog, ugovorenog članom 9. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelja kao izvršnih direktora Društva, i to svakom od tužitelja iznos od po 38.466,25 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.07.2018. godine, pa sve do isplate. “
VI Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja pa se obavezuje tužena da tužiteljima na ime nezakonito umanjenog iznosa plate u mjesecu junu 2018. godine isplati sljedeće iznose:
VII Svaka strana snosi svoje troškove postupka.“
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj: 33 0 P 079074 20 Gž od 17.03.2023. godine žalba tužitelja se uvažava, a žalba tuženog djelimično uvažava, tako da se prvostepena presuda:
Blagovremeno izjavljenom revizijom tuženi pobija navedenu presudu drugostepenog suda u navedenom dosuđujućem dijelu - stav I izreke prvostepene presude - zbog povreda odredaba parničnog postupka iz člana 209. Zakona o parničnom postupku koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom revizijskom sudu da, usvajanjem revizije, pobijanu presudu drugostepenog suda u pobijanom dijelu preinači na način da uvaži žalbu tuženog na prvostepenu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u ovome dijelu - da se ponište kao nezakonita rješenja tuženog o otkazu ugovora. Ističe zahtjev za naknadu troškova revizijskog postupka u vidu troškova sastava revizije po punomoćniku advokatu u iznosi od 1.309,23 KM sa troškom PDV u iznosu od 190,33 KM, te troškova takse na reviziju.
U odgovoru na reviziju tužitelji, osporavajući njenu dozvoljenost i osnovanost, predlažu da se revizija odbaci, u protivnom odbije. Ističu zahtjev za naknadu troškova revizijskog postupka u vidu troškova sastava odgovora na reviziju po punomoćniku advokatu u iznosi od 1.265,00 KM.
Revizija nije dozvoljena.
Odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, broj:: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), prema kojima se, saglasno odredbi člana 106. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, broj:: 98/15), ima provesti postupak u ovoj pravnoj stvari, - u daljem tekstu: ZPP - određene su procesno pravne pretpostavke za izjavljivanje revizije na način da ova nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 konvertibilnih maraka, a u privrednim sporovima 50.000,00 konvertibilnih maraka, a stavom 3. istog člana je određeno da Vrhovni sud Federacije BiH, može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
Slijedom sadržaja spisa predmeta vidljivo je da se kao tužitelji u ovoj pravnoj stvari pojavljuju označene osobe koji zahtijevaju zaštitu stečenih prava iz osnova radnog odnosa, tako da njihovi zahtjevi proističu iz bitno istovrsnog činjeničnog i pravnog osnova, pa se u ovoj pravnoj stvari nalaze u položaju običnih formalnih suparničara, u smislu odredbi člana 362. stav (1) tačka 2. ZPP-a, čiji je procesno pravni položaj takav da je svaki od tužitelja u postupku samostalan i njihove radnje ili propuštanja se tiču samo njih, a pravo na izjavljivanje revizije se određuje u odnosu na svakog suparničara posebno.
Dosljedno navedenom, sagledavajući navedeni procesni položaj svakog od tužitelja, koji je samostalan, a samim tim i njihov pojedino određeni tužbeni zahtjev, kao predmet raspravljanja i pravo na izjavljivanje revizije se cijeni pojedinačno za svakog od njih.
Prema navodima tužbe podnesene prvostepenom sudu dana 21.02.2018. godine, da je predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja, konačno uređen i preciziran na pripremnom ročištu održanom dana 15.02.2019. godine, kojim tužitelji u odnosu na tuženog ističu tužbene zahtjeve u svemu kao u izreci prvostepene presude.
Tužitelji, postupajući u izvršenju zakonske obaveze sadržane u odredbama člana 53. stav (2) tačka 5., vezano za odredbe člana 316. stav (1) ZPP-a, u tužbi određuju vrijednost predmeta spora iznosom od 81.00,00 KM.
Ističu pojedinačne nenovčane tužbene zahtjeve, kojim traže:
te
te
Uz navedene nenovčane zahtjeve tužitelji ističu i novčane tužbene zahtjeve za isplatu prvotužitelju 16.086,24 KM, a drugotužitelju 15.489,40 KM, sa pripadajućim iznosima uplate doprinosa na ove iznose od 5.163,13 KM, isplatu naknade štete u iznosu od 139.386,18 KM, odnosno 134.196,24 KM, te isplatu posebne nagrade po osnovu bonusa u iznosima od po 38.466,25 KM, isplatu po osnovu nezakonitog umanjenja iznosa plata u mjesecu junu 2018. godine u iznosima od 272,06 KM, odnosno 273,23 KM.
Proizlazi da su tužitelji, procesno-pravnim ovlaštenjem sadržanim u odredbama člana 55. ZPP-a u ovoj tužbi istakli protiv istog tuženog više zahtjeva od kojih iskazani pojedinačni nenovčani zahtjevi tužitelja nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, sudu koji je stvarno nadležan za postupanje za sve zahtjeve, za koje postoji ista vrsta postupka, u smislu člana 55. stav (2) ZPP-a, a da je sud ocijenio da isticanje takvih tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi doprinosi ekonomičnosti postupka, čime su ostvarene procesno-pravne pretpostavke iz navedenog člana za isticanje ovih zahtjeva u jednoj tužbi.
Navedeno u pogledu određivanja visine vrijednosti predmeta spora ima za posljedicu da se ova utvrđuje saglasno odredbi člana 318. stav (1) ZPP-a na način da se vrijednost određuje prema vrijednosti zbira vrijednosti svih zahtjeva.
Dakle, u visini zbira vrijednosti predmeta spora po pojedinim nenovčanim zahtjevima, koja se utvrđuje prema označenoj vrijednosti u tužbi - član 316. stav (1) ZPP-a, koja nije promijenjena, pa, kako su tužitelji pojedinačno u tužbi istakli navedene nenovčane tužbene zahtjeve - dva zahtjeva - koji ovi međusobno nisu povezani istim činjeničnim i pravnim osnovom, jer su predmet zahtjeva različiti akti tuženog, označavajući za ove jednu visinu, vrijednosti predmeta spora u navedenom iznosu od 81.000,00 KM, to u pogledu vrijednosti predmeta spora ima za posljedicu da se ova, saglasno odredbi člana 318. stav (2) ZPP-a, određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, a, kako su tužitelji za svoja oba zahtjeva odredili jednu vrijednost premeta spora, vrijednost svakog od zahtjeva - oba zahtjeva pojedinih tužitelja - je jedna polovina ukupno naznačenog iznosa, dakle, od po 40.500,00 KM (81.000,00 : 2).
S obzirom na različitost činjeničnog i pravnog osnova ovih njihovih pojedinih zahtjeva, u skladu sa označenim pravilima, proizlazi da je visina vrijednosti predmeta spora u pobijanom dijelu za svaki od pojedinih tužbenih zahtjeva u iznosu od 20.250,00 KM (81.000,00 KM: 2), u kojim iznosima je, dakle, visina vrijednosti predmeta spora po tužbi.
Dosljedno navedenom, kako se presuda drugostepenog suda pobija u navedenom dijelu, u vrijednosti visine vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude u iznosu od 20.250,00 KM, za svakog od tužitelja, dakle, koji ne prelazi označeni iznos kao uvjet za dopuštenost izjavljivanja revizije, očito je da se kao predmet revizionog pobijanja pojavljuje presuda u kojoj je vrijednost pobijanog dijela u iznosu koji je ispod propisanog, što je čini nedopuštenom, pa se ova, u smislu naprijed citiranih odredaba iz člana 237. stav (4) i (5) ZPP-a, na osnovu odredbe iz člana 247. stav (4) ZPP-a imala odbaciti u svemu kao u izreci ovog rješenja.
Sagledavajući činjenična utvrđenja, zaključak i odluke nižestepenih sudova revizijski sud je ocijenio da ne postoje osnovi za izvođenje zaključka o ostvarenju zakonskog uvjeta za izuzetno postupanje Vrhovnog suda Federacije u smislu odredbi člana 237. stav 3. ZPP, na način da se dopusti revizija što da bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima unatoč nedostatku visine vrijednosti predmeta spora, koja je takva da upućuje na nedopuštenost revizije.
Navedeno stoga što tuženi reviziju nije podnio sastavljajući je u smislu odredbi člana 237. stav (3) i (5) ZPP-a postavljajući materijalno ili procesno-pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već je reviziju sastavio kao redovnu reviziju podnesenu zbog revizijskih razloga, za ispitivanje koje ne postoje procesno-pravne pretpostavke.
Revizija protiv navedene presude bi bila dozvoljena samo po odredbi člana 237. stav (3) ZPP-a, kojim je propisano da izuzetno Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, po podnesenoj reviziji pod uvjetima određenim stavom (4) navedenog člana.
U tom slučaju je nužno da stranke, postupanjem u smislu odredbe člana 237. stav 4. ZPP-a, prema kojem u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema stavu 2. tog člana, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostepene presude ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a naročito u slučaju: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvatanje odlučujući u pojedinim predmetima na sjednici odjeljenja, a riječ je o pitanju u kojem postoji različita praksa drugostepenih sudova; 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje, ali je odluka drugostepenog suda zasnovana na shvatanju koje nije podudarno sa tim shvatanjem; 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje i presuda se drugostepenog suda zasniva na tom shvatanju, ali bi naročito uvažavajući razloge iznesene tokom prethodnog prvostepenog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sistemu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda BiH, Evropskog suda za ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu.
Odredbom člana 237. stav 5. ZPP-a propisano je da u reviziji iz stava 3. ovog člana stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Revizijski sud u povodu revizije iz člana 237. stav 3. ovog zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose, kako reguliše odredba člana 241. stav 2. ZPP-a.
Da bi revizijski sud u skladu sa naprijed citiranim zakonskim odredbama uopće mogao pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, potrebno je dakle, da su ispunjene sljedeće zakonske pretpostavke: podnositelj revizije u reviziji mora određeno navesti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka o sporu, te podnositelj revizije mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje (materijalno-pravno ili procesno-pravno) važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
Prema tome predmetna revizija ne sadrži ono što je na osnovu člana 237. stav (5) tuženi bio dužan navesti za ocjenu dozvoljenosti revizije u smislu stava (3) navedenog člana, već tužitelj ovu nije podnio sastavljajući je u smislu odredbi člana 237. stav (3) i (5) ZPP-a postavljajući materijalno ili procesno-pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, već je reviziju sastavio kao redovnu reviziju podnesenu zbog revizijskih razloga, pa revizija nije dozvoljena niti po ovoj odredbi.
Dosljedno navedenom, kako tuženi u ovoj pravnoj stvari nije postavio pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi člana 237. stav 4. ZPP, a koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, njegova revizija nije dozvoljena, pa se ova, saglasno odredbi člana 247. stav (4) ZPP-a, imala odbaciti kao nedozvoljena.
Odluka o troškovima revizijskog postupka je donesena na osnovu člana 397. stav (1) ZPP-a, jer tuženi nije uspio sa revizijom u cijelosti, pri čemu je ocjenjeno da troškovi tužitelja u vidu troškova sastava odgovora na reviziju nisu bili potrebni za vođenje parnice.
Predsjednica vijeća
Snježana Malešević, s.r.