BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 33 0 Rs 079074 24 Rev 2
Sarajevo, 12.03.2025. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Emine Hulusija, kao predsjednice vijeća, Josipa Vukovića i Zlate Džafić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.I. iz Ž., ul. ... i I.S. iz Ž., ul. ..., zastupanih po punomoćniku Mirjani Šarkinović, advokatu iz Tuzle, protiv tuženog „Omega“ d.o.o. Živinice, ul. II krajiške broj 23, zastupanog po punomoćnicima Goranu Jezdiću i Vladi Matuzoviću, advokatima iz Zajedničke advokatske kancelarije Goran Jezdić i Vlado Matuzović, Tuzla, radi poništenja odluke i isplati plate, vrijednost spora 81.000,00 KM, odlučujući o reviziji tuženog protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj: 33 0 Rs 079074 23 Rsž od 08.04.2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12.03.2025. godine, donio je slijedeću:
P R E S U D U
Revizija se odbija.
Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova parničnog postupka nastalim u povodu revizije.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Živinicama broj: 33 0 Rs 079074 23 Rs 2 od 29.09.2023. godine odlučeno je:
„I Utvrđuje se da je otkazan Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju A.I. kao izvršnom direktoru Društva broj 4894/16 od 19.10.2016. godine, nastupanjem raskidnog uslova dana 05.07.2018. godine shodno članu 14. stav 3 Ugovora, te mu protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine.
Utvrđuje se da je otkazan Ugovor o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelju I.S. kao izvršnom direktoru Društva broj 4895/16 od 19.10.2016. godine, nastupanjem raskidnog uslova dana 05.07.2018. godine shodno članu 14. Stav 3. Ugovora, te mu protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine.
II Obavezuje se tuženi “Omega” d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. za vrijeme trajanja otkaznog roka počev od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine isplati naknade na ime plate kako slijedi:
I - Tužitelju A.I. isplati ukupan iznos od 16.086,24 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, i to:
- za juli 2018. godine isplati iznos od 4.335,85 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.-og augusta 2018. godine pa do konačne isplate,
- za august 2018. godine isplati iznos od 5.362,08 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.-og septembra 2018. godine pa do konačne isplate
- za septembar 2018. godine isplati iznos od 5.362,08 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.-og oktobra 2018. godine pa do konačne isplate
- za oktobar 2018. godine isplati iznos od 1.026,23 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.-og novembra 2018. godine pa do konačne isplate, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
Obavezuje se tuženi, da na ime dosuđenih iznosa na ime naknada plate za period otkaznog roka od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine izvrši uplatu zakonom propisanog obaveznog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na ime tužitelja A.I., u ukupnom iznosu od 5.362,08 KM, na način što će cijeli obračunati iznos uplatiti odjednom, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
II - Tužitelju I.S. isplati ukupan iznos od 15.489,40 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, i to:
- za juli 2018. godine isplati iznos od 4.173,98 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.-og augusta 2018. godine pa do konačne isplate,
- za august 2018. godine isplati iznos od 5.163,13 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.-og septembra 2018. godine pa do konačne isplate
- za septembar 2018. godine isplati iznos od 5.163,13 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.-og oktobra 2018. godine pa do konačne isplate
- za oktobar 2018. godine isplati iznos od 988,15 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.-og novembra 2018. godine pa do konačne isplate, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
Obavezuje se tuženi, da na ime dosuđenih iznosa na ime naknada plate za period otkaznog roka od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine izvrši uplatu zakonom propisanog obaveznog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na ime tužitelja I.S., u ukupnom iznosu od 5.163,13 KM, na način što će cijeli obračunati iznos uplatiti odjednom, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.“
III Obavezuje se tuženi “Omega” d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S. isplati iznos po osnovu ugovorene naknade štete članom 17. stav 1. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelja kao izvršnih direktora Društva u iznosu protuvrijednosti zadnjih isplaćenih osamnaest bruto plata izvršnim direktorima, i to:
- tužitelju A.I. isplati iznos od 139.386,18 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.07.2018. godine, pa sve do isplate,
- tužitelju I.S. isplati iznos od 134.196,24 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.07.2018. godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.”
IV Obavezuje se tuženi “Omega” d.o.o. Živinice da tužiteljima A.I. i I.S.isplati posebnu nagradu po osnovu bonusa za pozitivan rezultat poslovanja za 2017. godinu u iznosima od po 2,5% iskazane neto dobiti tuženog, ugovorenog članom 9. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama tužitelja kao izvršnih direktora Društva, i to svakom od tužitelja iznos od po 38.466,25 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.07.2018. godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude. “
V Obavezuje se tuženi da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 11.193,00 KM u roku 15 dana od dana prijema presude.
VI Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 114,72 KM.“
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 079074 23 Rsž od 08.04.2024. godine žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Odbijen je zahtjev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka. Obavezan je tuženi da tužiteljima nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.338,00 KM, u roku od 30 dana od dana prijema prepisa presude, dok su preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, odbijeni.
Protiv drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija usvoji i drugostepena presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili da reviziju usvoji i pobijanu presudu ukine, te predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
U odgovoru na reviziju tužitelji su predložili da se revizija odbije, uz naknadu tužiteljima troškova sastava odgovora na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 241. stav 1. Zakona o parničnom postupku1 (u daljem tekstu: ZPP-a), ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
Revizija nije osnovana.
Predmet spora su zahtjevi tužitelja za utvrđenjem da su im otkazani Ugovori o položaju ovlaštenjima, pravima i obavezama kao izvršnim direktorima društva, nastupanjem raskidnog uslova dana 05.07.2018. godine, shodno članu 14.stav 3.Ugovora, te da tužiteljima sa protekom otkaznog roka prestaje radni odnos sa danom 05.10.2018. godine, pa shodno tom utvrđenju da im tuženi isplati plaće i doprinose za PIO/MIO za vrijeme otkaznog roka od 05.07.2018. godine do 05.10.2018. godine, zatim ugovorenu naknadu štete po osnovu člana 17. Stav 1. Ugovora, kao i posebnu nagradu u skladu sa članom 9. Ugovora, po osnovu bonusa za pozitivan rezultat poslovanja u 2017. godini.
U postupku od strane nižestepenih sudova u bitnom je utvrđeno:
- da je prethodno presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj: 33 0 P 079074 20 Gž od 17.03.2023. godine, potvrđena presuda prvostepnog suda broj: 330 Rs 079074 18 Rs od 06.12.2019. godine, u dijelu u kojem je usvojen nenovčani zahtjev tužitelja, te poništene kao nezakonite odluke tuženog-rješenja generalnog direktora tuženog broj 02-604/2018 I 02-605/2018 od 04.07.2018. godine, kojima su tužiteljima otkazani ugovori o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama, kao izvršnim direktorima društva, uz prestanak radnog odnosa sa 05.07.2018. godine, bez otkaznog roka, dok u odnosu na preostale zahtjeve tužitelja (novčani i nenovčani) je odlučeno da se ranija prvostepena presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu naponovno suđenje,
- da su tužitelji bili u radnom odnosu kod tuženog po osnovu Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora, broj 4894/16 od 19.10.2016. godine (u odnosu na tužitelja A.I. u daljem tekstu prvotužitelja), odnosno broj 4895/16 od 19.10.2016. godine (u odnosu na tužitelja I.S. u daljem tekstu drugotužitelja),
- da je članom 2. Ugovora, regulisano da tužitelji zaključenjem ugovora kao izvršni direktori, postaju članovi Uprave Društva i stiču radno pravni status zaposlenika tužene koji traje dok je Ugovor na snazi,
- da je članom 8. Ugovora, plaća izvršnog direktora utvrđena u neto iznosu od 4.500,00 KM mjesečno, kao i da je regulisano da će sva porezna i druga davanja temeljem Ugovora, kao što su doprinosi za penziono, zdravstveno osiguranje, porezi na dohodak, kao i sve ostale obaveze i doprinosi na primanja Društvo obračunati o svom trošku i za račun tužitelja uplaćivati redovno,
- da je članom 9. Ugovora, regulisano da po isteku poslovne godine, a nakon usvajanja godišnjeg izvještaja o poslovanju društva, izvršni direktor ostvaruje pravo na posebnu nagradu, u skladu sa pozitivnim ostvarenjem svoje funkcije, rezultatima rada i ukupnog uspjeha društva u obavljanju njegove osnovne zadaće, a naročito se uzima u obzir poslovni rezultat na isteku poslovne godine, kao i da će isplatu nagrade izvršnom direktoru Društvo izvršiti najkasnije do 01. jula naredne godine za proteklu godinu u visini od 2,5% od iznosa iskazane neto dobiti,
- da je članom 13. regulisano da Ugovor stupa na snagu danom potpisivanja, a zaključuje se na rok od 4 godine, uz mogućnost produženja u slučaju iskazanog interesa ugovornih strana,
- da je članom 14. regulisan raskid ugovora i to: stavom prvim, da se Ugovor može raskinuti sporazumno, odnosno na zahtjev jedne od ugovornih strana, da se raskid Ugovora mora poslati preporučenom pošiljkom, a otkazni rok počinje teći idući dan nakon što je druga strana primila obavijest o raskidu, stavom drugim, da će se sporazumni raskid ugovora ostvariti na način i pod uslovima koje će odrediti ugovorne strane, stavom trećim, da raskid ugovora sa generalnim direktorom Društva, automatski podrazumijeva i raskid predmetnih ugovora, stavom četvrtim, da danom raskida Ugovora, izvršnom direktoru prestaje radni odnos u Društvu, stavom pet da raskidom ugovora, po bilo kom osnovu, izvršni direktor ima pravo na ugovorena primanja u trajanju otkaznog roka,
- da je članom 15. regulisano da društvo može opozvati izvršnog direktora s mjesta člana uprave i jednostrano raskinuti ugovor ukoliko izvršni direktor vlastitom krivnjom ne izvršava svoje radne zadatke prema ugovoru ili na neki drugi način krši odredbe ovog ugovora
- da je članom 16. stavom 1. regulisano da su ugovorne strane saglasne da, u slučaju jednostranog otkaza ovog ugovora, bilo da ga otkazuje društvo ili izvršni direktor društva, otkazni rok iznosi 3 mjeseca, stavom 2. da ukoliko jedna od ugovornih strana ne ispoštuje otkazni rok, druga ugovorna strana ima pravo na naknadu štete, dok je stavom 3. regulisano da u slučaju da jedna ugovorna strana otkazuje ugovor zbog neizvršavanja ugovornih obaveza druge ugovorne strane, ne postoji obaveza poštivanja otkaznog roka, kao i u drugim slučajevima koji predstavljaju zakonsku smetnju za obavljanje funkcije izvršnog direktora društva,
- da je članom 17. ugovora regulisano da u slučaju da društvo otkaže ugovor izvršnom direktoru prije isteka mandatnog perioda, da je dužno jednokratno, u roku od 15 dana od dana otkaza ugovora, isplatiti direktoru na ime naknade štete, iznos koji predstavlja protuvrijednost zadnjih isplaćenih 18 bruto plaća izvršnog direktora,
- da je tuženi dana 05.07.2018. godine otakazao ugovor generalnom direktoru društva,
- da je pravosnažnom presudom Općinskog suda u Tuzli 32 0 P 311422 17 P od 18.06.2018. godine poništena odluka o usvajanju finansijskog izvještaja za 2016. godinu i odluka o rasporedu dobiti za 2016. godinu
- da odlukom Skupštine od 10.12.2018. godine nije usvojen finansijski izvještaj za 2017. godinu, odnosno da finanasijski izvještaj za 2017. godinu ni nakon te odluke nije usvojen,
- da prema nalazu i mišljenju vještaka ekonomske struke obračunate plaće za prvotužitelja sa pripadajućim porezima i doprinosima za period otkaznog roka od 05.07.2018. do 05.10.2018. godine, iznose ukupno 16.086,24 KM, a da doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje u navedenom periodu ukupno iznose 5.362,08 KM,
- da obračunate plaće za drugotužitelja sa pripadajućim porezima i doprinosima za utuženi period 05.07.2018. do 05.10.2018. godine, iznosi 15.489,40 KM, a da doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje u navedenom periodu ukupno iznose 5.163,13 KM,
- da potraživana naknada štete, obračunata u skladu sa odredbama člana 17. stav 1. Ugovora, za prvotužitlja iznosi 139.386,18 KM, a za drugotužitelja 134.196,24 KM,
- da posebna nagrada obračunata u skladu sa članom . 9. Ugovora, koju čini 2,50 % iznosa prikazane dobiti u završenoj poslovnoj godini, za prvotužitelja iznosi 38.466,25 KM, a za drugotužitelja 38.466,25 KM,
- da uvidom u dostavljenu dokumentaciju u spisu, naročito izvještaje o obavljenoj reviziji i finansijske izvještaje, prema nalazu i mišljenju vještaka ekonomske struke se ne može sa sigurnošću utvrditi da je stara uprava postupala po naznakama revizora navedenih u revizijskim izvještajima za 2017. i 2018. godinu u poglavlju „osnova za mišljenjem sa rezervom“, kao što je procjena naplativosti i rezervacija troškova po osnovu potraživanja od kupaca i države, identifikovanje i njihovo svođenje na nadoknadivu vrijednost, kao i test na umanjenje stalne imovine, jer nije bila uposlena u društvu u momentu izrade za reviziju,
- da finansijski izvještaji za cijeli sporni period 2016., 2017. i 31.05.2018. godine nisu usvojeni,
- da su izvještaji revizora usvojeni samo za 2016. godinu,
- da troškovi po osnovu naznake revizora iz 2017. godine koji su teretili rezultat 2018. godine iznose 1.040,284,92 KM,
- da ostvareni dobitak u 2017. godini nakon uvećanja za trošak koji je teretio naredne periode (2018. godinu) iznosi 602.369,08 KM,
- da ostvareni dobitak u 2018. godini nakon umanjenja troškova iz prethodnog perioda (2017. godina) iznosi 964.848,92 KM,
- da bi obračun bonusa imajući u vidu korigovani finansijski rezultat iz 2017. godine, iznosio 15.059,23 KM.
Na osnovu ovakvog činjeničnog utvrđenja, prvostepeni sud usvaja osnovanim nenovčani-utvrđujući dio tužbenog zahtjeva pozivom na odredbu člana 74. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima ( u daljem tekstu ZOO), a u vezi sa odredbom člana 14. stav 3. Ugovora o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama izvršnog direktora ( dalje-Ugovora), zaključujući da istekom otkaznog roka od 3 mjeseca ( član 16. stav 1. Ugovora) je nastupio raskidni uslov i da tužitelji imaju pravni interes da utvrde da su njihovi ugovori zaključeni sa tuženikom prestali važiti istekom otkaznog roka od tri mjeseca, tj. sa 05.10.2018. godine. U odnosu na dosuđena novčana potraživanja po osnovu plaće i doprinosa za PIO/MIO u periodu otkaza, prvostepeni sud nalazi da su ova potraživanja osnovana pozivom na odredbu člana 14. stav 5. Ugovora, kao i potraživanja ugovorene štete na osnovu odredbe člana 17. stav 1. Ugovora, odnosno prava na posebnu nagradu prema uspjehu društva u skladu sa odredbom člana 9. Ugovora.
Drugostepeni sud odlučujući o žalbi tuženog u cijelosti prihvata kao valjane razloge prvostepenog suda na temelju kojih usvaja osnovanim da su tužitelji dokazali da im shodno odredbi člana 14. stav 3. Ugovora, protekom otkaznog roka od tri mjeseca prestaje radni odnosa sa danom 05.10.2018. godine, te da im u skladu stim pripadaju novčana potraživanja po osnovu plaće i doprinosima za PIO/MIO, ugovorene štete i posebne nagrade u visini koja je ugovorena članom 8., 9, i 17. Stav 1. Ugovora, a utvrđena u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka finansijske struke.
Neosnovan je prigovor revizije da ocjena provedenih dokaza nije izvršena u smislu člana 8. u vezi sa članom 123. i 191. stav 4. ZPP, kroz navode da nisu cijenjeni dokazi predloženi od strane tuženika, što upućuje da je drugostepena presuda zahvaćena povredom odredaba parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa članom 8., 221. i 231. ZPP. Suprotno pravnom rezonovanju tužitelja, na temelju izvedenih dokaza i njihovom ocjenom, obrazloženje drugostepene presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su sudu poslužile kao stvarni i pravni osnov za donošenje odluke, pri čemu ti razlozi nisu kontradiktorni, a obrazloženje po svom sadržaju odgovara zahtjevu koji je u tom pogledu postavljen odredbom člana 191. stav 4. ZPP.
Iz razloga koji se navode u obrazloženju revizije slijedi da se u suštini odnose na prigovore na činjenična utvrđenja nižestepenih sudova, iz kojih razloga se revizija ne može izjavljivati (član 240. stav 2. ZPP).
Neosnovan je prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
Kod činjeničnih utvrđenja, koja vezuju ovaj sud (član 240. stav 2. ZPP), suprotno navodima revizije pravilno su nižestepeni sudovi primijenili materijalno pravo-odredbu člana 74. stav 3. ZOO, u vezi sa odredbu člana 14. stav 3. Ugovora, zaključivši da su izvedeni dokazi davali osnova za usvajanje utvrđujućeg dijela tužbenog zahtjeva, da su ugovori o položaju, ovlaštenjima, pravima i obavezama, otkazani tužiteljima kao izvršnim direktorima nastupanjem raskidnog uslova dana 05.07.2018. godine, tj. raskidom ugovora sa generalnim direktorom društva „Omega“ d.o.o. Živinice. .
Ovo iz razloga što je odredbom člana 14. stav 3. Ugovora, propisano da raskid ugovora sa generalnom direktorom društva „Omega“ d.o.o. Živinice, do kojeg je došlo 05.07.2018. godine, podrazumijeva istovremeno i raskid ugovora sa izvršnim direktorom društva. Kako je odredbom člana 16. stavom 1. Ugovora regulisano da, u slučaju jednostranog otkaza ovog ugovora, bilo da ga otkazuje društvo ili izvršni direktor društva, otkazni rok iznosi 3 mjeseca, proizlazi da je tužiteljima radni odnos prestao istekom otkaznog roka, odnosno sa 05.10.2018. godine, kako su to pravilno utvrdili nižestepeni sudovi u svojim presudama.
Neosnovani su navodi revizije da niže-stepeni sudovi nisu nadležni da raspravljaju o ovako postavljenom tužbenom zahtjevu, jer odredba člana 54. stav 1. ZPP-a, propisuje da tužitelj u tužbi može tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanja nekog prava ili pravnog odnosa, što samo po sebi podrazumijeva i momenat nastajanja, odnosno prestajanja nekog prava ili pravnog odnosa, u konkretnom slučaju momenat prestanka radnog odnosa tužitelja.
Također, suprotno navodima revizije, niže-stepeni sudovi su pozivom na odredbu člana 17. stav 1., Ugovora, pravilno dosudili tužiteljima naknadu štete zbog otkaza Ugovora prije isteka mandatnog perioda, obzirom da je navedenom odredbom propisano da u slučaju raskida ugovora prije isteka mandatnog perioda, tužena je dužna jednokratno, u roku od 15 dana od dana otkaza ugovora o radu, isplatiti tužiteljima naknadu štete u iznosu koji predstavlja protuvrijednost zadnjih 18 isplaćenih bruto plaća tužiteljima kao izvršnim direktorima, a iz činjeničnog utvrđenja proizilazi utvrđenim da je tužiteljima Ugovor otkazan prije isteka mandatnog perioda.
Pored toga, pozivom na odredbu člana 9. Ugovora, nižestepeni sudovi su pravilno dosudili tužiteljima posebnu naknadu u visini od 2,5% iskazane dobiti za 2017. godinu, jer prema nalazu i mišljenju vještaka ekonomske struke stvarni mjerodavni poslovni finansijski rezultat je onaj koji je predat nadležnoj organizaciji za kontrolu i obadu podataka. Prema izvještaju za 2017. godinu koji je predat od strane tuženog nadležnoj organizaciji za kontrolu i obradu podataka, tuženi je ostvario dobit u poslovanju i takvi objavljeni rezultati nikad nisu od strane tuženog ispravljeni u skladu sa nalazom revizije niti pred nadležnim organima tuženog.
Ocjenu ostalih revizijskih navoda ovaj sud nije posebno obrazlagao, jer nisu od odlučnog značaja (član 231. u vezi sa članom 253. ZPP-a).
Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, niti razlog na kojeg ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, revizija je na osnovu odredbe člana 248. ZPP-a odbijena kao neosnovana.
Na osnovu odredbe iz člana 397. stav 1. u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja i tuženog za naknadu troškova za sastav revizije, odnosno odgovora na reviziju u iznosu od 1.470,69 KM jer za tužitelje takav trošak nije bio potreban, dok tuženi nije uspio u revizijskom postupku.
Predsjednik vijeća
Emina Hulusija, s.r.
1 “Službene novine F BiH“ broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15