BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
TUZLANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U TUZLI
Broj: 32 0 P 376974 20 P
Tuzla, 13.10.2021. godine
Općinski sud u Tuzli, sudija Fahira Alić, u pravnoj stvari tužitelja A.M. iz K., …, koga zastupa punomoćnik Amir Omerćahajiću, advokat iz Tuzle, protiv tuženih 1. Tuzlanski kanton – Ministarstvo unutrašnjih poslova, Tuzla, zastupano po Kantonalnom pravobranilaštvu TK i 2. Federacija BiH, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova Sarajevo, zastupano po Federalnom pravobranilaštvu, radi naknade štete, visina spora 31.000,00 KM, nakon zaključene glavne rasprave održane 13.09.2021. godine u prisustvu punomoćnika tužitelja i drugotužene, te zastupnika po zakonu prvotuženog, donio je 13.10.2021. godine
P R E S U D U
I-Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženih traži naknadu materijalne štete u ukupnom novčanom iznosu od 64.493,80 KM sa kamatnim zahtjevom počev od nastanka štete pa do konačne isplate, kao i alternativno postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženog traži predaju u posjed 51.320 tona uglja umjesto isplate novčanog iznosa od 5.901,80 KM u roku od 30 dana od dana dostave presude, te troškove parničnog postupka, kao neosnovan.
II-Obavezuje se tužitelj da I-tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati novčani iznos od 3.395,00 KM a II-tuženom novčani iznos od 2.820,00 KM u roku od 30 dana od dana dostave presude.
O b r a z l o ž e n j e
Tužitelj je kod ovog suda podnio tužbu 04.03.2020. godine, koju je uredio podneskom od 06.04.2020. godine i na zapisniku od 17.11.2020. godine. U tužbi i tokom postupka navodi da je kod Općinskog suda u Kalesiji vođen krivični postupak u toku kojeg su tužitelju 06.11.2012. godine oduzete pokretne stvari i to: traktor marke Ratar broj šasije: 2016, crvene boje, traktor marke Massey Ferguson MF 1080 A, broj šasije ..., crvene boje, 51.320 tona uglja, te rovokopač marke Cat, tip 215 clc žute boje. Tužitelju su 28.12.2012. godine u posjed vraćeni traktori a rovokopač 11.03.2015. godine. Tužitelju u posjed nije nikada vraćena oduzeta količina uglja. Presudom Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 K 028008 17 K od 31.05.2019. godine (pravilno 29 0 K 028008 18 K 2 od 18.02.2019. godine), tužitelj je oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo- Neovlašteno bavljenje određenim zanimanjem iz člana 364 stav 1 u vezi s članom 31 Krivičnog zakona FBiH, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 K 028008 19 Kž 2 od 26.09.2019. godine. Tužitelj je u vrijeme oduzimanja pokretnih stvari koristio radne mašine, odnosno upotrebom mašina ostvarivao je određenu novčanu zaradu. Kako je u pomenutom krivičnom postupku tužitelj oslobođen krivične odgovornosti, smatra da je oduzimanje predmetnih pokretnih stvari bilo nezakonito. Smatra da bi po redovnom toku stvari njegova imovina mogla biti da nije bilo bespravnog oduzimanja stvari od strane tuženih, odnosno smatra da je pretrpio štetu na ime izmakle dobiti zbog nemogućnosti rada sa mašinama koje su bile privremeno oduzete, ali i štetu koja se odnosi na cijenu oduzetog uglja. Uređenim zahtjevom tužitelj od tuženih traži da solidarno isplate naknadu štete bliže opisanu u izreci presude, te mogućnost oslobađanja isplate obične štete ukoliko tuženi tužitelju vrate u posjed oduzetu količinu uglja bliže označenu u izreci presude.
U odgovoru na tužbu i tokom postupka prvotuženi ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, zastare tužiteljevih potraživanja, te nepotpunosti tužbe navodeći da tužba ne sadrži sve elemente propisane važećim zakonom o parničnom postupku, te činjenice i dokaze na kojima se zasniva tužbeni zahtjev. Spori osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, jer smatra da nisu ispunjeni elementi odgovornosti za štetu, odnosno da u konkretnnom slučaju nema protivpravnog djelovanja prvotuženog. Čini nespornim navode tužitelja da su traktori, rovokopač i ugalj oduzeti od tužitelja povodom krivičnog postupka koji je protiv njega vođen i da je Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 K 028008 19 Kž 2 od 26.09.2019. godine optužba odbijena, odnosno da je sud po službenoj dužnosti našao da je nastupila apsolutna zastara krivičnog gonjenja tužitelja, optuženog za krivično djelo iz člana 364 a u vezi s članom 31 Krivičnog zakona F BiH. Prvotuženi smatra da se u konkretnom slučaju, radilo o posebnoj radnji procesne prirode prema imovini tužitelja, odnosno istražnoj radnji u odnosu na predmete koji se mogu oduzeti po krivičnom zakonu ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku koji je bio na snazi u vrijeme oduzimanja navedenih pokretnih stvari od tužitelja. Na osnovu navedenog, prava okrivljenog u vezi sa predmetima koji se privremeno oduzimaju u krivičnom postupku zbog povezanosti sa krivičnim djelom iscrpljuju se podnošenjem zahtjeva da mu se oduzeti predmeti vrate, te da zakonom nije propisano pravo lica od kojih su oduzeti predmeti i da traže naknadu štete zbog nekorištenja, odnosno zbog eventualnog onemogućavanja sticanja koristi, već samo pravo na vraćanje predmeta. Okolnost da krivični postupak protiv tužitelja nije okončan presudom kojom se tužitelj oglašava krivim, ne čini rad državnih organa nepravilnim, a tim prije nezakonitim budući da se zakonitost i cjelishodnost sprovođenja ove istražne radnje moraju cijeniti prema okolnostima u trenutku oduzimanja predmeta. Osim toga, prvotuženi spori osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja i zbog činjenice da tužitelj nije pretrpio štetu na ime izmakle dobiti obzirom da u zimskom periodu, odnosno u periodu od 06.11. – 28.12.2012. godine kada su traktori bili oduzeti od tužitelja vremenske prilike nisu dozvoljavale rad sa poljoprivrednim mašinama na poljoprivrednom zemljištu dok je rovokopač u vrijeme oduzimanja bio pokvaren. Tuženi osporava i zahtjev za naknadu obične štete, odnosno isplatu cijene oduzetog uglja, jer tužitelj nije ishodio pravosnažnu presudu kojom bi bilo naloženo vraćanje uglja u količini u kojoj je oduzeto. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja.
U odgovoru na tužbu i tokom postupka drugotužena ističe prigovor neurednosti tužbe zbog nedostavljanja materijalnih dokaza na kojima tužitelj zasniva činjenični supstrat postavljenog tužbenog zahtjeva te nepravilnog označavanja organa/tijela drugotuženog. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja kao i prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani drugotužene navodeći da drugotužena i tužitelj nisu ni u kakvom pravnom odnosu, niti je Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova učestvovalo u vođenju pomenutog krivičnog postupka. S tim u vezi, drugotužena ističe da nije ni pričinila štetu tužitelju. Opreza radi, ističe prigovor apsolutne zastare predmetnog potraživanja, spori osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja te predlaže odbijanje tužbenog zahtijeva tužitelja.
Nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka M.K., M.H. i A.R. zbog odustanka tužitelja od provođenja navedenog dokaza.
U toku dokaznog postupka provedeni su dokazi čitanjem: Presude Općinskog suda u Kalesiji broj: 29 0 K 028008 17 K od 31.05.2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzla broj: 29 0 K 028008 19 Kž 2 od 26.09.2019. godine, Potvrde MUP-a TK broj: 08-05/3-4-04.3-3705/12 od 06.11.2012. godine, Potvrde MUP-a TK broj: 08-05/3-4-04.3-3705/12 od 28.12.2012. godine, Zapisnik o pretresanju MUP-a TK broj: 08-05/3-4-04.3-3705/12 od 06.11.2012. godine; Potvrde MUP-a TK broj: 08-05/3-4-04.3-3925/15 od 11.03.2015. godine, Računa firme d.o.o. „Kubik-kop“ Gradačac od 27.06.2012. godine, Akta MUP-a TK br: 08-06/3-3-03.2-280/20 od 01.06.2020. godine, Otpremnice Rudnika Kreka u Tuzli d.o.o. – Rudnik “Dubrave” Dubrave (10 otpremnica), podnesak punomoćnika tužitelja od 08.11.2019. godine sa potvrdom o prijemu pošiljke, Akta Federalnog ministarstva pravde broj:01-06-121-37/19 od 18.11.2019. godine, Podnesak punomoćnika tužitelja od od 21.11.2019. godine sa potvrdom o prijemu pošiljke, naredba za pretresanje Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 K 016095 12 Kpp od 29.10.202. godine, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 08-05/3-4-04.3-3705/12 od 06.11.2012. godine, potvrda broj 08-05/3-4-04.3-3705/12 od 28.12.2012. godine, zapisnik o pretresanju broj 08-05/3-4-04.3-3705/12 od 06.11.2012. godine, dopis Uprave policije broj 08-06/3-3-03.2-280/20 od 01.06.2020. godine, otpremnice broj 2012-11-941, 2012-11-973, 2012-11-980, 2012-11-984, 2012-11-996, 2012-11-998, 2012-11-1002, tri otpremnica čiji broj je nečitak , Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 K 028008 19 Kž 2 od 26.09.2019. godine, presude Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 K 028008 18 K 2 od 18.02.2019. godine, nalaza i mišljenje vještaka ekonomske struke Ramiza Bečića i njegovim saslušanjem, nalaza i mišljenja vještaka procjenitelja Nihada Jusufovića i njegovim saslušanjem, saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka M.M., H.H. i A.M. pa je sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza primjenom odredbe člana 8., Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15, u daljem nastavku: ZPP) odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za isplatu naknade materijalne štete zbog nemogućnosti ostvarivanja zarade upotrebom traktora marke Ratar i marke Massey Ferguson u periodu od 06.11.2012. godine do 28.12.2012. godine i rovokopača marke Cat u periodu od 06.11.2012. do 11.03.2015. godine, odnosno zahtjev za isplatu naknade obične štete zbog oduzetog uglja u količini od 51.320 tona ili oslobađanje tuženih od obaveze isplate naknade štete za oduzeti ugalj ukoliko tužitelju vrate 51.320 tona uglja.
Među parničnim strankama nije sporno da je Općinski sud u Kalesiji, uz saglasnost tužitelja Kantonalnog tužilaštva TK, 29.10.2012. godine izdao naredbu za pretresanje broj 29 0 K 016025 12 Kpp porodične kuće tužitelja kao i nelegalnih površinskih kopova uglja – Mejdana, na parceli zvanoj „Ademovići“ vlasništvo M.K. i O.K., zbog osnovane sumnje da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Među parničnim strankama nije sporno ni da su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona po naredbi Općinskog suda u Kalesiji izvršili pretresanje, kom prilikom su 06.11.2012. godine privremeno oduzeli pokretne stvari i to traktor marke Ratar broj šasije: 2016, crvene boje, traktor marke Massey Ferguson MF 1080 A, broj šasije ..., crvene boje, 51.320 tona uglja i rovokopač marke Cat, tip 215 clc žute boje. Među parničnim strankama nije sporno da su tužitelju u posjed vraćeni traktori 28.12.2012. godine a rovokopač 11.03.2015. godine, dok tužitelju nikada nije vraćen oduzeti ugalj. Nije sporno ni da je presudom Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 K 028008 18 K 2 od 18.02.2019. godine, tužitelj oslobođen od optužbe, te da je presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 K 028008 19 Kž 2 od 26.09.2019. godine, prvostepena preinačena te optužba odbijena zbog nastupanja apsolutne zastare krivičnog gonjenja tužitelja, optuženog za krivično djelo iz člana 364. a u vezi s članom 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
Sporno je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacije tuženih, prigovor zastare potraživanja, prigovor neurednosti i nepotpunosti tužbe. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno sporno je da li je tužitelj pretrpio štetu, u kom obimu te da li postoji uzročno-posljedična veza između radnji tuženih i štete.
Prigovor neurednosti i nepotpunosti tužbe istaknut od strane tuženih sud ocjenjuje neosnovanim jer tužba sadrži sve elemente propisane odredbom člana 53 ZPP, činjenične tvrdnje i dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev, kao i pravilno označenje organa drugotužene.
Prigovor nedostatka aktivne legitimacije istaknut od strane tuženih sud ocjenjuje također neosnovanim budući da je tužitelj svojim iskazom koji je u relevantnom dijelu saglasan sa materijalnim dokazima i to potvrdom o privremenom oduzimanja predmeta Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona broj 08-05/3-4-04-3-3705/12 od 06.11.2012. godine i potvrdama istog organa o vraćanju privremeno oduzetih predmeta broj 08-05/3-4-04.3-3705/12 od 28.12.2012. godine i 11.03.2015. godine dokazao da je vlasnik naprijed označena dva traktora, rovokopača ali i 51.320 tona uglja. Tuženi se nisu suprostavili ovim dokazima tužitelja već su samo paušalno osporili aktivnu legitimaciju tužitelja pa su njihovi prigovori neosnovani.
Pasivna legitimacija prvotuženog nije dovedena u pitanje, budući da je među parničnim strankama nesporno da je Ministarstvo unutrašnjih poslova TK oduzelo pokretne stvari tužitelja, bliže označene o zapisniku o privremenom oduzimanju pokretnih stvari od 06.11.2012. godine. Međutim, osnovan je prigovor nedostatka pasivne legitimacije istaknut od strane drugotužene jer tužitelj niti jednim dokazom nije dokazao da je organ/tijelo drugotužene učestvovalo u oduzimanju pokretnih stvari vlasništvo tužitelja za potrebe vođenja pomenutog krivičnog postupka.
Na osnovu nalaza vještaka ekonomske struke kojem je sud poklonio vjeru jer je urađen u skladu sa pravilima struke, sud je utvrdio da bi traktori marke Ratar broj šasije: 2016, crvene boje, traktor marke Massey Ferguson MF 1080 A, broj šasije..., crvene boje da su stavljeni u funkciju u periodu od 06.11.2012. – 28.12.2012. godine ostvarili neto vrijednost od 13.400,00 KM, odnosno jedan traktor 6.700,00 KM, a rovokopač u periodu od 06.11.2012. godine do 11.03.2015. godine vrijednost od 43.392,00 KM odnosno ukupno novčani iznos od 58.592,00 KM.
Na osnovu nalaza vještaka procjenitelja Jusufović Nihada kojem je sud također poklonio vjeru jer je urađen u skladu sa pravilima struke, sud je utvrdio da tržišna cijena 51.320 tona uglja na dan oduzimanja iznosi 5.901,80 KM.
Sud je djelimično poklonio vjeru iskazu tužitelja i to u dijelu u kojem se izjašnjavao o korištenju traktora i rovokopača prije oduzimanja istih od strane Ministarstva unutrašnjih poslova TK jer je identičan iskazima svjedoka M.M., H.H. i A.M.. Sud je također poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem se izjašnjavao o ponudi angažovanja rovokopača za potrebe izgradnje autoputa 5 C učinjenoj od strane komšije I. jer je identičan iskazu svjedoka A.M. kojem je sud također poklonio vjeru a tuženi paušalno iznesenim prigovorima nisu doveli u sumnju ove iskaze. Međutim, sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem se izjašnjavao o ispravnosti i upotrebi rovokopača neposredno i u vrijeme oduzimanja istog od strane Ministarstva unutrašnjih poslova TK budući da je njegov iskaz u ovom dijelu u suprotnosti sa iskazom svjedoka A.M. koji je neposredno prije oduzimanja radio sa predmetnim rovokopačem, a koji je mjesec dana prije oduzimanja bio u neispravnom stanju. Sud je A.M. u ovom dijelu poklonio vjeru budući da je on bio zadužen za izvođenje radova na parceli vlasništvo M.K. i O.K. a ne njegov brat, odnosno tužitelj. Međutim, da bi tužitelj kao oštećeni mogao ostvariti pravo na naknadu izmakle dobiti, u parnici se mora utvrditi postojanje uslova iz člana 189 stav 3 Zakona o obligacionim odnosima (Službeni list SFRJ broj: 29/78, 39/5, 45/89, 57/89, Službeni list R BiH broj 2/92, 13/93 i 13/94, Službene novine F BiH broj 29/03 i 42/11, u daljem tekstu: ZOO), to jeste postojanje izmaklog dobitka koji bi se osnovano mogao očekivati prema redovnom toku stvari ili posebnim okolnostima, tako da za ostvarivanje naknade štete iz osnova izmakle dobiti nije dovoljno samo postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti (jer hipotetička mogućnost ostvarivanja izmakle dobiti ili pak gubitka uvijek postoji), već se morala dokazati namjera ali i izvjesnost takvog sticanja, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Ovo tim prije što i sam ponuđač, poznanik I. koji je tužitelju ponudio poslovnu saradnju nije krenuo sa obavljanjem poslova na dionici autoputa 5 C, obzirom da je u međuvremenu umro. Nadalje, tužitelj niti jednim provedenim dokazom nije dokazao namjeru ili izvjesnost sticanja izmakle dobiti ni po osnovu angažovanja traktora koji su bili predmetom privremenog oduzimanja od strane Ministarstva unutrašnjih poslova TK. Stoga je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja navode tužitelja u pogledu sticanja izmakle dobiti u navedenom periodu odbio kao nedokazane.
Nadalje, tačni su navodi tužitelja da odredba člana 435 stav 1 Zakona o krivičnom postupku F BiH (Službene novine F BiH broj 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14, u daljem nastavku : ZKP), ne pravi razliku između odbijanja optužbe ili oslobađanja od kazne. Međutim navedena odredba člana je neprimjenjiva u konkretnom slučaju, obzirom da je navedenim članom regulisana naknada štete zbog neosnovanog lišenja slobode ili neopravdane osude u kom slučaju je u istom članu propisana mogućnost osobe koja je neosnovano lišena slobode ili neopravdano osuđena da traži naknadu štete, za razliku od člana 88 ZKP koji propisuje mogućnost osobe od koje je oduzeta stvar samo povratak iste, ali ne i naknadu štete. S tim u vezi, u konkretnom slučaju ne može se primjeniti ni odredba člana 436 ZKP koja propisuje zastarjelost potraživanja naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode ili neosnovane osude u roku od 3 godine od dana pravosnažnosti presude kojom je optuženi oslobođen od optužbe ili je optužba odbijena budući da je predmet štete nemogućnost ostvarivanja zarade za vrijeme dok su mašine tužitelja bile privremeno oduzete, a ne naknada zbog neosnovanog lišenja slobode ili neosnovane osude na koju se tužitelj pogrešno poziva. Stoga u konkretnom slučaju na tužiteljevo potraživanje se, pošto je u pitanju materijalna šteta primjenjuju odredbe zastare iz člana 376 ZOO.
Nadalje, osnovan je prigovor zastare potraživanja istaknut od srane tuženih obzirom da su tužitelju u posjed vraćeni traktor 28.12.2012. godine a rovokopač 11.03.2013. godine od kada se šteta smatra dospjelom. Imajući u vidu datum dospjelosti štete te datum podnošenja tužbe, sud utvrđuje da je protekao trogodišnji rok zastare propisan odredbom člana 376 ZOO od kada je oštećenik saznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo.
Nadalje, sve i da je tužitelj tokom postupka dokazao postojanje štete, a nije, tužba tužitelja bila bi neosnovana i zbog nepostojanja uzročno-posljedične veze između štete i radnji tuženih a iz slijedećih razloga:
Odredbom člana 172 ZOO propisano je da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.
Iako je članom 172 stav 1 ZOO predviđeno da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija, osnov za odgovornost pravnog lica je da mora postojati uzročnost, odnosno nužna veza između uzroka i posljedice. Da bi pravno lice odgovaralo za nastalu štetu uslov je da je radnja organa pravnog lica protupravna, te da ju je ovaj preuzeo u ime pravnog lica, dakle potrebno je prethodno utvrditi da li su ispunjeni uslovi za odgovornost pravnog lica za štetu koju je njegov organ prouzrokovao trećem licu. U konkretnom slučaju treba da postoji krivica kao i uzročna veza između preduzete radnje i nastale štete, a u smislu člana 155 i 158 ZOO.
Članom 79 stav 1 ZKP je propisano da predmeti koji se po krivičnom Zakonu treba da oduzmu ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se obezbijediti njihovo čuvanje. Odredbom člana 80 stav 1 je propisano da predmeti iz člana 79 stav 1 istog Zakona, mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda, ukoliko postoji opasnost od odgađanja.
Imajući u vidu činjenicu da su ovlaštena lica MUP TK, kao organa prvotuženog u vrijeme oduzimanja mašina i uglja, te čuvanja stvari postupali po proceduri koju predviđa Zakon o krivičnom postupku F BiH, odnosno na osnovu zakonske osnove sud utvrđuje da rad organa prvotuženog nije bio nezakonit, pa ni protupravan, jer je postojao valjan pravni osnov za držanje privremeno oduzetih stvari. Danom donošenja drugostepene odluke kojom je optužba odbijena zbog apsolutne zastare vođenja krivičnog postupka, odluka o oduzimanju predmeta ostala je bez pravnog osnova (Sudska praksa Vrhovnog suda F BiH, juli – august – septembar 2017. godine, presuda apelacionog vijeća Suda BiH broj S1 3 P 010188 15 Rev od 14.10.2015. godine). Međutim, kako su tužitelju traktori i rovokopač vraćeni mnogo prije donošenja pravosnažne odluke u krivičnom postupku tužiteljev zahtjev za naknadu štete na ime izmakle dobiti i po ovom osnovu je neosnovan.
Zahtjev za isplatu protuvrijednosti na ime oduzetog uglja ili zahtjev za vraćanje oduzetog uglja je također neosnovan. Naime, pravo osobe od koje su oduzete pokretne stvari za potrebe vođenja krivičnog postupka iscrpljuje se podnošenjem zahtjeva za povrat privremeno oduzetih stvari. Međutim, kako presuda suda ne sadrži nalog za povrat oduzetog uglja to prvotuženi nije u obavezi isti ni vratiti, niti je u obavezi tužitelju nadoknaditi štetu jer je izostalo protivpravno djelovanje prvotuženog. Predmetne pokretne stvari su oduzete u vezi sa krivičnim postupkom, a prema naredbi Općinskog suda u Kalesiji u skladu sa odredbama člana 74, 76 i 77 ZKP .
Sud je cijenio i ostale provedene dokaze ali ih nije posebno obrazlagao jer isti nisu od uticaja na drugačiju odluku suda.
Odluku o troškovima sud je donio primjenom odredaba člana 386 stav 1, 395 i 396 stav 1 ZPP, člana 12 i 13 stav 1 tačka a), b), c) a vezi sa stavom 5 a) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ( Sl. novine FBIH broj 24/04) te tužitelja obavezao da I tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati novčani iznos od 3.3950,00 KM. a II tuženom novčani iznos od 2.820,00 KM.
Prvotuženi na ime troškova parničnog postupka traži nagradu za: sastav odgovora na tužbu novčani iznos od 947,00 KM, zastupanje na pripremnom ročištu iznos od 961,00 KM, zastupanje na ročištu za glavnu raspravu novčani iznos od 996,00 KM, i zastupanje na nastavku glavne rasprave novčani iznos od 491,00 KM. Sud je u potpunosti priznao troškove prvotuženom.
Drugotuženi na ime troškova parničnog postupka traži nagradu za: sastav odgovora na tužbu novčani iznos od 940,00 KM, zastupanje na pripremnom ročištu od 17.11.2020. godine iznos od 940,00 KM, zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 13.09.2021. godine novčani iznos od 940,00 KM, te naknadu na ime troškova prijevoza u novčanom iznosu od 150,00 KM za dva dolaska na relaciji Sarajevo – Tuzla – Sarajevo. Sud je drugotuženom priznao troškove parničnog postupka koji se odnose na nagradu za sastav odgovora na tužbu novčani iznos od 940,00 KM, zastupanje na pripremnom ročištu od 17.11.2020. godine iznos od 940,00 KM i zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 13.09.2021. godine novčani iznos od 940,00 KM. Sud drugotuženom nije priznao troškove prijevoza u ukupnom novčanom iznosu od 150,00 KM jer isti nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka u smislu odredbe člana 387 ZPP.
Sudija
Fahira Alić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 30 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi Kantonalnom sudu u Tuzli, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.