FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 32 0 P 376974 25 Rev
Sarajevo, 27.03.2025. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Fatime Mrdović, kao predsjednice vijeća, Marijane Omerčaušević i Mustafe Šabića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.M., ..., K., koga zastupaju punomoćnici iz ZAK Amir Omerčehajić&Mirko Lekić, advokati iz Tuzle, protiv tuženih: 1. Tuzlanski kanton – Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzla, koga zastupa zastupnik po zakonu Kantonalno pravobranilaštvo TK i 2. Federacije BiH – Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova Sarajevo, zastupana po Federalnom pravobranilaštvu Sarajevo, kao zastupniku po zakonu, radi naknade štete, vrijednost spora 31.000,00 KM (pravilno: 64.493,80 KM), odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj: 32 0 P 376974 21 Gž od 11.09.2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 27.03.2025. godine, donio je:
U ostalom dijelu revizija se odbija.
Obavezuje se prvotuženi da tužitelju na ime troškova revizijskog postupka isplati iznos od 127,00 KM, u roku od 30' dana od dana prijema presude.
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Tuzli broj: 32 0 P 376974 20 P od 13.10.2021. godine u stavu I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženih tražio naknadu materijalne štete u ukupnom novčanom iznosu od 64.493,80 KM sa kamatnim zahtjevom počev od nastanka štete pa do konačne isplate, kao i alternativno postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženog traži predaju u posjed 51.320 tona uglja umjesto isplate novčanog iznosa od 5.901,80 KM, u roku od 30 dana od dana dostave presude.
Stavom II izreke obavezan je tužitelj da prvotuženom na ime troškova parničnog postupka isplati novčani iznos od 3.395,00 KM, a drugotuženom novčani iznos od 2.820,00 KM u roku od 30 dana od dana dostave presude.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Tuzli, broj: 32 0 P 376974 21 Gž od 11.09.2024. godine žalba tužitelja je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.
Blagovremeno podnesenom revizijom drugostepenu presudu u cjelosti pobija tužitelj zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija usvoji, drugostepena presuda preinači i u cijelosti udovolji zahtjevu tužitelja uz naknadu troškova postupka. Tražio je i troškove revizijskog postupka u iznosu od 1.351,00 KM, za sastav revizije i za taksu po odluci suda.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku1 (u daljem tekstu ZPP), ovaj sud je odlučio:
Revizija je djelimično osnovana.
Revident je izjavio reviziju i iz razloga povrede odredaba parničnog postupka, ali u reviziji ne navodi određeno niti jedan konkretan prigovor procesnopravne prirode, niti bi se iz sadržaja revizije, makar i posredno, moglo zaključiti koju odredbu procesnog zakona drugostepeni sud nije primjenio ili je nepravilno primjenio, a da je to bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude (član 240. stav 1. tačka 1. u vezi sa članom 209. ZPP).
Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog povrede odredaba parničnog postupka.
Međutim, materijalno pravo u drugostepenoj presudi nije u potpunosti pravilno primijenjeno, što se osnovano revizijom prigovara, pa je u konkretnom slučaju ostvaren revizijski razlog iz člana 240. st.1., tč. 2. ZPP.
Ovo iz sljedećih razloga:
Tužbom i postavljenim zatjevima od 04.03.2020. godine, tužitelj je od tuženih tražio da mu solidarno isplate naknadu materijalne štete u vidu izmakle koristi - zbog nemogućnosti ostvarivanja zarade upotrebom dva traktora (sa bližim oznakama kao u izreci) za period od 06.11.2012. godine do 28.12.2012. godine i rovokopača za period od 06.11.2012. do 11.03.2015. godine. Sem toga, tužitelj je postavio zahtjev za povrat oduzetog uglja u količini od 51.320 tona ili isplatu štete u vrijednosti uglja u iznosu od 5.901,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom na traženi iznos počev od nastanka štete do konačne isplate i troškovima parničnog postupka.
Činjenice predmeta prvostepenog suda, koje nisu bile sporne među strankma, mogu se sumirati u sljedećem:
Općinski sud u Kalesiji je uz saglasnost Kantonalnog tužilaštva TK , dana 29.10.2012. godine izdao naredbu za pretresanje porodične kuće tužitelja kao i nelegalnih površinskih kopova uglja – Mejdana, na parceli zvanoj „Ademovići“ vlasništvo M.K. i O.K., zbog osnovane sumnje da je tužitelj počinio krivično djelo iz člana 364. a u vezi s članom 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona su prilikom obavljanja pretresa dana 06.11.2012. godine tužitelju privremeno oduzeli pokretne stvari i to dva traktora (marke Ratar broj šasije: 2016, crvene boje, traktor marke Massey Ferguson MF 1080 A, broj šasije ..., crvene boje), 51.320 tona uglja i rovokopač marke Cat, tip 215 clc žute boje, koji su tužitelju vraćeni u posjed i to traktori 28.12.2012. godine a rovokopač dana 11.03.2013. godine, dok tužitelju nikada nije vraćen oduzeti ugalj. Nadalje je utvrđeno da je presudom Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 K 028008 18 K 2 od 18.02.2019. godine tužitelj oslobođen od optužbe, a presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 K 028008 19 Kž 2 od 26.09.2019. godine, prvostepena presuda je preinačena tako što je odbijena optužba zbog nastupanja apsolutne zastare krivičnog gonjenja tužitelja. Tužitelj se pismenim putem 08.11.2019. godine obratio drugotuženoj sa prijedlogom za postizanje sporazuma o visini naknade materijalne štete dana, u okviru koga je potraživao ugalj koji mu je oduzet u krivičnom postupku, sa kojim zahtjevom je odbijen, sa obrazloženjem da se takvi zahtjevi odnose na zahtjeve za naknadu štete zbog neopravdane osude ili neopravdanog lišenja slobode. Iz nalaza i mišljenju vještaka ekonomske struke slijedi procjena izmakle koristi u smislu da su traktori stavljeni u funkciju u periodu od 06.11.2012. – 28.12.2012. godine ostvarili bi neto vrijednost od 13.400,00 KM, odnosno jedan traktor po 6.700,00 KM, a rovokopač u periodu od 06.11.2012. godine do 11.03.2015. godine ukupno vrijednost od 43.392,00 KM, što ukupno čini iznos od 58.592,00 KM. Iz nalaza vještaka procjenitelja slijedi da je tržišna cijena 51.320 tona uglja na dan oduzimanja, iznosila 5.901,80 KM.
Ocjenom izvedenih dokaza, prvostepeni sud s pozivom na odredbu člana 189. stav 3. važećeg Zakona o obligacionim odnosima2 - u daljem tekstu: ZOO, odbija zahtjev tužitelja sa obrazloženjem da u predmetnom postupku tužitelj nije dokazao namjeru ili izvjesnost sticanja izmakle dobiti, ni po osnovu angažovanja traktora, a niti rovokopača, pa i kada bi se uzelo suprotno, po shvatanju prvostepenog suda, „zahtjevi bi bili neosnovani zbog nepostojanja uzročno-posljedične veze između štete i radnji tuženih „jer su ovlaštena lica MUP TK, kao organ prvotuženog u vrijeme oduzimanja mašina i uglja, te čuvanja stvari, postupali po proceduri koju predviđa Zakon o krivičnom postupku F BiH, pa njihovo postupanje nije bilo nezakonito“. Prvostepeni sud se u svojoj odluci pozvao na odredbe člana 155.,158. 172. ZOO te odredbe člana 79. stav 1. i člana 80. stav 1. Zakona o krivičnom postupku FBiH.
Osim izloženog, prvostepeni sud usvaja i prigovor zastare potraživanja zbog naknade materijalne štete u skladu sa odredbom člana 376. ZOO iz razloga što je šteta dospjela u momentu vraćanja vozila, koji su tužitelju vraćeni u posjed i to traktori 28.12.2012. godine, a rovokopač dana 11.03.2013. godine, a tužba je podnesena protekom subjektivnog i objektivnog roka iz člana 376. st.1. i 2. ZOO.
Kada je u pitanju zahtjev tužitelja za vraćanje oduzetog uglja ili isplatu novčane protuvrijednosti, prvostepeni sud je isti također cijenio neosnovanim iz razloga „što tužitelj nije u krivičnom postupku postavio zahtjev za isplatu štete“ . Pri tome, taj sud zauzima pravni stav da se „pravo osobe od koje su oduzete pokretne stvari za potrebe vođenja krivičnog postupka iscrpljuje podnošenjem zahtjeva za povrat privremeno oduzetih stvari u krivičnom postupku, pa kako krivična presuda suda nije sadržavala nalog za povrat oduzetog uglja, to prvotuženi nije u obavezi da ih vrati, niti je u obavezi tužitelju nadoknaditi štetu jer je izostalo protivpravno djelovanje prvotuženog, sve pozivajući se pri tome odredbe člana 74., 76. i 77. ZKP“.
U pogledu odgovornosti drugotužene, prvostepeni sud usvaja materijalno - pravni prigovor nedostatka pasivne legitimacije ove tužene „jer tužitelj niti jednim dokazom nije dokazao da je organ/tijelo drugotužene učestvovalo u oduzimanju pokretnih stvari vlasništvo tužitelja za potrebe vođenja pomenutog krivičnog postupka“.
Drugostepeni sud je u potpunosti prihvatio činjenične i pravne zaključke prvostepenog suda, pa je odbio žalbu tužitelja i u cijelosti potvrdio prvostepenu presudu.
Takva odluka nije u potpunosti zasnovana na zakonu.
Prije svega, valja reći da nižestepeni sudovi pravilno nalaze da se na konkretan slučaj ne primjenjuje odredba člana 435. ZKP, koja odredba se odnosi na postupak za naknadu štete, rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava osoba neopravdano osuđenih i neosnovano lišenih slobode, a ne i naknade materijalne štete za oduzete pokretne stvari. U konkretnom slučaju predmetna vozila, kao i ugalj, tužitelju su oduzeta zbog vođenja krivičnog postupka, koje je postupanje u vezi sa oduzimanjem vozila u krivičnom postupku regulisano Zakonom o krivičnom postupku i Pravilnikom o načinu i uslovma čuvanja materijalnih dokaza3.
Revizija u dijelu drugostepene odluke, koja se odnosi na potraživanje tužitelja naknade štete u vidu izgubljene dobiti, nije osnovana.
Rješavajući najlikvidniji prigovor, a to je onaj koji se odnosi na zastarjelost potraživanja, cijeneći ga osnovanim jer je, i po shvatanju ovog suda, potraživanje naknade štete izmakle koristi zastarjelo iz razloga što su traktori i rovokopač od strane organa prvotuženog oduzeti 2012. godine, pa kako su vraćeni tužitelju 2012. odnosno 2013. godine, a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2020. godine, to je potraživanje tužitelja zastarjelo protekom subjektivnog i objektivnog roka iz člana 326. ZOO.
Iz navedenih razloga, ovaj sud je u dijelu odluke koja se odnosi na potraživanje tužitelja naknade štete u vidu izmakle koristi zbog nekorištenja traktora i rovokopača u visini traženog iznosa od 58.592,00 KM i u odbijajućem dijelu u odnosu na drugotuženu Federaciju BiH, kao i dosuđujućeg dijela koji se odnosi na troškove postupka ove tužene, reviziju tužitelja odbio primjenom odredbe člana 248. ZPP.
Nasuprot prednjem, revizija je osnovana na odluku drugostepenog suda koja se odnosi na alternativni zahtjev postavljen u smislu povrata oduzetog uglja ili isplate naknade štete zbog oduzimanja.
Prema odredbi člana 79. stav 1. Zakona o krivićnom postupku u Federaciji BiH -ZKP predmeti koji se po Krivičnom zakonu FBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje, dok je članom 88. istog zakona propisano da će se predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti vratiti vlasniku, odnosno držatelju kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom 79. ovog zakona, a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje (član 412.). ST. 2. člana 88. ZKP glasi „O zahtjevu za vraćanje privremeno oduzetih predmeta sud je dužan odlučiti, nakon izjašnjenja tužitelja i to u roku od najkasnije 15 dana”.
Prvotuženi je, po shvatanju ovog suda, bio u obavezi postupiti po naprijed citiranoj zakonskoj odredbi i izvršiti povrat oduzete količine uglja (koja je generična stvar), a što nije ili izvršiti isplatu njegove protuvrijednosti.
Tačne su konstatacije prvostepenog suda da odluku o vraćanju predmeta, prije završetka krivičnog postupka, donosi sud po službenoj dužnosti ili na zahtjev onoga čiji je predmet privremeno oduzet, a u slučaju da se predmeti ne vrate vlasniku, odnosno držatelju prije njegovog završetka, o njima će se raspraviti u odluci o krivičnoj stvari.
Međutim, izostanak odluke krivičnog suda u tom smislu ( kao što je u predmetnom slučaju) ili preuranjenost zahtjeva, (kako to smatra drugostepeni sud), ne mogu za posljedicu imati gubitak prava tužitelja na naknadu štete, pa se za ovaj sud neprihvatljivim pokazuje pravni stav nižestepenih sudova izražen u smislu „da se pravo osobe od koje su oduzete pokretne stvari za potrebe vođenja krivičnog postupka iscrpljuje podnošenjem zahtjeva za povrat privremeno oduzetih stvari u krivičnom postupku“.
Na ovaj način tužitelj bi, po shvatanju ovog suda, u smislu odredbe člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama4, bio direktno onemogućen u pristupu sudu radi ostvarenja prava na naknadu štete, zbog čega bi došlo i do povrede njegovog prava na imovinu zagarantovanog u članu 1. Protokola br. 1. na EK.
Iz izloženog, ovaj sud je cijenio osnovanim zahtjev tužitelja za vraćanje oduzetog uglja u količini 51.320 tona ili isplatu naknade štete u iznosu od 5.901,80 KM, koliko iznosi protuvrijednost oduzete količine prema cjenama u vrijeme oduzimanja.
Kada su u pitanju zakonske zatezne kamate na navedeni iznos, ovaj sud smatra da je zahtjev tužitelja postavljen na zapisnik od 13.09.2021. godine u smislu da ove potražuje „ od dana nastanka štete“ neodređen, ali je odrediv, pa je ovaj sud shodno odredbi člana 186. ZOO koje se odnosi na dospjelost potraživanja ove vrste štete, kao i cilju ove naknade ( uspostavljanje onakvog stanja kakvo je bilo prije oduzimanja (odredba čana 185.st.1. ZOO), dosudio zakonsku kamate počev od 06.11.2012. godine tj. dana kada je tužitelju ugalj i oduzet ( član 277. ZOO).
Iz navedenih razloga u ovom dijelu, revizija tužitelja je djelimično usvojena pa je na osnovu člana 250. st. 1. ZPP odlučeno kao u prvom stavu izreke ove presude.
Kako je tužitelj u ovom postupku uspio u neznatnom dijelu ( 9 %), to je shodno djelimičnom preinačenju glavnog zahtjeva, u skladu sa odredbom člana 397. st. 2. u vezi sa odredbom člana 386. ZPP, preinačena i odluka o troškovima postupka, tako što je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove prvostepenog i žalbenog postupka, kako je to bliže navedeno u stavu prvom izreke ove revizijske odluke.
Budući da je revident djelimično uspio u revizijskom postupku, u skladu sa odredbom člana 397. stav 1., a u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP usvojen je njegov zahtjev za naknadu troškova sastava revizije u iznosu od 127,00 KM, pa je odlučeno kao u trećem stavu izreke ove presude.
Predsjednica vijeća
Fatima Mrdović, s.r.
1 „Službene novine F BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15
2 „Službeni list SFRJ” br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni list RBiH” br. 2/92 i 13/94, „Službene novine Federacije BiH” br. 29/03 i 42/11
3 Službene novine FBiH br. 35/03-74/20 sa ispravkama