BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
TUZLANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U TUZLI
Broj: 32 0 P 295852 17 P
Tuzla, 24.10.2019. godine
Općinski sud u Tuzli, sudija Alisa Musić, u pravnoj stvari tužioca-protivtuženog Prerada i promet mlijeka d.d. Tuzla, ulica Mitra Trufunovića Uče broj 125, Tuzla, koju zastupa zakonski zastupnik, direktor Z.M., a sve zastupaju punomoćnici Elvedina Saburović, advokat iz Tuzle, ulica Zavnobih-a do broja 7 i Nihad Konjić, Zinaida Konjić Kabil, advokati iz ZAK Konjić Tuzla, ulica M. Delibašića broj 2, protiv tuženih-protivtužitelja 1. V.K., kći V. iz Z., ulica ... br. ..., R.H., i 2. V.V. sin V. iz Z., ulica ... ... R.H., oba zastupana po punomoćnicima Dragi Reljiću, advokatu iz Tuzle i L.I., stručni saradnik u kancelariji advokata Drage Reljića, te tuženih 3. V.V.1 rođ. J. iz T., ulica ... br. ... i 4. JP „Elektroprivreda dd Sarajevo, Zavisno društvo Rudnici kreka doo Tuzla, ulica Mije Keroševića broj 1, koga zastupa punomoćnik DŽ.I., zaposlenik tuženog, radi utvrđivanja prava vlasništva po tužbi, te radi predaje u posjed i slobodno korištenje nekretnine po protivtužbi, v.ps. 500,00 KM, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene dana 20.09.2019. godine, u prisustvu punomoćnika i zakonskog zastupnika tužioca, punomoćnika prvotužene i drugotuženog, trećetužene lično, te punomoćnika četvrtotuženog, donio je dana 24.10.2019. godine, slijedeću
P R E S U D U
I
Utvrđuje se da je tužitelj održajem stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k.č. broj 1622/3 površine 314 m2, upisana u zk uložak 2681 KO ..., koja odgovara parceli po novom premjeru k.č. broj 1622/3 Miladije kuća i zgrada površine 192 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 122 m2 upisane u pl broj 251 KO ..., te su tuženi dužni trpjeti da se umjesto njih i njihovih prednika tužitelj upiše sa dijelovima od po 1/1 prava u zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Tuzli i u Službi za geodetske i imovinsko-pravne poslove grada Tuzla.
II
Odbija se u cijelosti kao neosnovan protivtužbeni zahtjev tuženih V.K. i V.V.-protivtužitelja kojim su tražili da tužitelj – protivtuženi kao faktički posjednik preda u posjed i slobodno korištenje nekretninu označene po starom premjeru kao k.č. broj 1622/3 zv. Zemljište uz prvirednu zgradu u površini od 314 m2 upisana u zk. ul. broj 2681 KO ..., kojoj odgovara parcela novog premjera označena kao k.č. broj 1622/3 zv. Zemljište uz prvirednu zgradu u površini od 192 m2 i kuća i zgrada u površini od 122 m2, upisane u pl broj 192 KO ..., nakon što sa istog zemljišta o svom trošku ukloni sve bespravno podignute objekte, a ako iste ne ukloni, protivtužitelji su ovlašteni da u izvršnom postupku uklone navedene bespravno podignte objekte, također o njegovom trošku, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja, kao i da se utvrdi da je bez pravnog osnova upis prava posjeda u korist pravnog sljednika tuženog JP Elektroprivreda BiH d.d. – Sarajevo, ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla, sa dijelom od 1/1 izvršen u korist ovog tuženog na parceli po novom premjeru k.č. broj 1622/3 zv. Zemljište uz privrednu zgradu u površini od 192 m2, te kuća i zgrada u površini od 122 m2, upisana u pl broj 251 KO ..., te se ista ima brisati, a protivtužitelji upisati kao suposjednici sa jednakim dijelovima, u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom izvršenja, a da se tužitelj-protivtuženi i tuženi JP Elektroprivreda BiH d.d. – Sarajevo, ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla obavežu da protivtužiteljima solidarno naknade troškove postupka u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom izvršenja.
III
Obavezuju se tuženi V.K., V.V. i JP Elektroprivreda BiH d.d. – Sarajevo, ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla da tužitelju naknade troškove postupka u iznosu od 2.520,00 KM, u roku od 30 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude.
IV
Odbija se tužitelj sa viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka preko dosuđenog do potraživanog iznosa, kao neosnovanim, kao i tuženi sa svojim zahtjevima za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovani.
O b r a z l o ž e nj e
Tužilac-protivtuženi (u daljem tekstu: Tužilac) je putem punomoćnika podnio ovom sudu tužbu dana 16.01.2017. godine, protiv tuženih, radi utvrđivanja prava vlasništva. U tužbi tužilac navodi da je zakonit i savjestan posjednik nekretnine koja je predmet ovog tužbenog zahtjeva. Naime u posjed predmetne nekretnine tužitelj je stupio 1980. godine, radi proširenja kruga, rekonstrukcije i dogradnje proizvodnih kapaciteta Mljekare u Tuzli. Osnovna parcela od koje je nastala parcela označena je kao k.č. 1622 KO .... U svrhu rekonstrukcije i dogradnje proizvodnih kapaciteta Mljekare, Republički sekretarijat za urbanizam, stambeno i komunalne poslove Sarajevo (koji je bio nadležan na području BiH odlučivati u postupcima dozvola za izgradnju Mljekara na području BiH), donio je Rješenje broj 06-364-1196 od 23.10.1978. godine kojim se daje urbanistička saglasnost SOUR Proizvodno-trgovinski kombinat RO „Poljoprivredna i prehrambena industrija“ OOUR „Mljekara“ Tuzla za rekonstrukciju i dogradnju proizvodnih kapaciteta Mljekare u Tuzli, te je istim rješenjem utvrđeno da će se proširiti krug za dogradnju novih kapaciteta i na parceli 1622/3 KO .... U postupku formiranja građevinske parcele kruga Mljekare, po zahtjevu Direkcije za izgradnju Tuzla, izvršeno je cijepanje parcele k.č. 1622, te je i nastala parcela k.č. 1622/3 KO ...,te je na predmetnoj parceli tužitelj vlastitim sredstvima izgradio objekat površine 192 m2 kojem za redovnu upotrebu služi i tzv. zemljište uz privrednu zgradu površine 122 m2, te je tužitelj u mirnom posjedu predmetnih nekretnina oko 37 godina. Od dana ulaska u posjed predmetne nekretnine i građenja na istim, tuženi niti prednici nisu ometali tužitelja u mirnom posjedu nekretnina kao ni prilikom izgradnje predmetnog objekta, a tužitelj ističe da je obeštetio pravne prednike tuženih. Uređenom tužbom od 21.05.2018. godine tužitelj je tražio da se utvrdi da je održajem i građenjem stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k.č. broj 1622/3 upisana u zk uložak 2681 KO ..., po novom premjeru parcela k.č. 1622/3 Miladije, kuća i zgrada površine 192 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 122 m2 upisane u PL broj 251 KO ..., te su tuženi dužni trpjeti da se po osnovu ove presude tužitelj upiše sa dijelom od 1/1 u zemljišno-knjižnom uredu općinskog suda u Tuzli i Službi za geodetske i imovinsko-pravne poslove grada Tuzla. Tokom postupka tužitelj je istakao i da je tužitelj u nesmetanom istinitom, poštenom i zakonitom posjedu predmetne parcele više od 40 godina, da je tužitelj na predmetnoj parceli sagradio objekte u skladu sa odobrenjem nadležnog Republičkog organa nadležnog za poslove urbanizma i prostornog planiranja oko 1978/1980. godine, da gradnju objekata niko nikada nije osporavao, ističe da je privredni subjekt u posjedu predmetne nekretnine još od 1955. godine od kada se računa održaj na nekretninama, a od rušenja stare rudničke zgrade te građenja nove zgrade mljekare na predmetnoj parceli zajedno sa asfaltiranjem parcele za potrebe prilaza uposlenika i motornih vozila 1978. godine, promjena više nije bilo. Tužitelj je predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev budući da je Zakon o stvarnim pravima FbiH izjednačio oblike svojina pa je po sili zakona prestalo Državno vlasništvo, a tužitelj je dokazao da je od 1951. godine (68 godina) u savjesnom, zakonitom i poštenom posjedu, da ga niko nije ometao u vršenju stvarnih prava, te da je i dana u posjedu predmetnih parcela i sagrađenih objekata. Tužitelj je opredijelio i zahtjev za naknadu troškova postupka potražujući iznos od 240,00 KM za sastav tužbe 15.01.2017. godine, za pristup na pripremno ročište 23.03.2018. godine iznos od 120,00 KM, za sastav odgovora na protivtužbu iznos od 360,00 KM, za pristup na pripremno ročište dana 16.05.2018. godine iznos od 180,00 KM, za sastav obrazloženog odgovora na prijedlog za prekid postupka 21.05.2018. godine iznos od 360,00 KM, za sastav uređene tužbe iznos od 360,00 KM, za zastupanje na pripremnom ročištu dana 07.06.2018. godine, 04.09.2018. godine, 17.10.2018. godine, 01.02.2019. godine iznose od po 180,00 KM, za uviđaj na licu mjesta iznos od 275,00 KM, za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu iznos od 360,00 KM dana 09.05.2019. godine, za zastupanje na nastavku glavne rasprave iznos od 180,00 KM, te za vještačenje po vještaku geodetkse i građevinske struke, takse na tužbu, odgovor na protivtužbu, te akse na presudu po odluci suda.
U pismenom odgovoru na tužbu od 17.03.2017. godine prvotužena-protivtužilac V.K. i drugotuženi-protivtužilac V.V. (u daljem tekstu: prvotužena i drugotuženi) u cijelosti osporavaju sve navode iz tužbe navodeći da je tužitelj imao više promjena oblika kroz razne vidove organizovanja, a da je posljednji oblik bila privatizacija, te da tužitelj ne dokazuje da je pravni sljednik Poljoprivrednog dobra „Spreča“ niti da su navedene nekretnine ušle u početni bilans pri privatizaciji koji je Kantonalna agencija za privatizaciju TK odobrila svojim aktom, te ne dokazuje pravno sljedništvo pa tako ni kontinuitet posjeda. Zbog navedenih razloga tuženi su u odgovoru na tužbu istakli i prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Nadalje ovi tuženi ističu da je vlasnik naprijed navedenih nekretnina bio djed tuženih J.H., čiji sin je bio A., koji je bez znanja i pristanka ostalih nasljednika učestvovao u postupku eksproprijacije i koji je za navede nekretnine naplatio određeni novčani iznos, o čemu tuženi V.V. i V.K. nisu imali saznanja, niti su se s tim ikada složili. Navedene nekretnine su tom prilikom date u posjed pravnom predniku tužitelja, koji je na istim sagradio objekte. Navedena okolnost tužioca ne čini savjesnim, posebno zbog saznanja za takav način eksproprijacije. Ističu da je tužilac nesavjesni posjednik, te da nije imao ni osnova za građenje na navedenom zemljištu, a objekte koje je gradio izgradio je nelegalno, tako da za gradnju istih nije mogao dobiti ni odgovarajuću dokumentaciju. Zbog svih naprijed navedenih razloga prvotužena i drugotuženi predložili su da sud odbije tužioca sa tužbenim zahtjevom i da ga obaveže da tuženim naknadi troškove parničnog postupka.
Dana 23.03.2018. godine prvo i drugo tuženi su uložili protivtužbeni zahtjev koji su kasnije dana 21.09.2018. godine uredili i koji glasi kao u odbijajućem dijelu izreke presude u stavu II, navodeći da tužitelj nije savjestan posjednik, nije ispunio uslove za sticanje prava vlasništva dosjelošću, a kako su ovi tuženi-protivtužitelji vlasnici predmetnog zemljišta, imaju pravo da traže predaju u posjed zemljišta, kao i upis u katastarski operat uz uklanjanje svih objekata bespravno izgrađenih. Prvo i drugo tuženi su tokom postupka isticali i prigovor neurednosti tužbe tužitelja budući da se tužitelj trebao opredijeliti za samo jedan način sticanja prava vlasništva, dosjelošću ili građenjem, te su istakli i da postupak legalizacije objekta na predmetnoj parceli nije proveden u skladu sa zakonskim propisima, da su svi objekti bespravno izgrađeni, da u postupku harmonizacije za katastarsku općinu Tuzla IV tužitelj nije imao pravni osnov po osnovu kojeg se mogao upisati kao vlasnik predmetne nekretnine, a kao privredni subjekt tužitelj je trebao da posluje sa povećanom pažnjom dobrog privrednika te je trebao da zna da su upisani drugi vlasnici na predmetnoj nekretnini te se samim tim isključuje savjesnost tužitelja. Prvo i drugo tuženi su predložili da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan jer tužitelj od svog osnivanja i izgradnje nije bio savjestan posjednik, te ne može dosjelošću steći pravo vlasništva na zemljištu budući da nema kvalitet posjeda koje je potrebno da bi se dosjelošću steklo pravo vlasništva. Nadalje, ovi tuženi su istakli da je rješenjem o eksproprijaciji kojim je potpuno eksproprisana parcela (koja predstavlja dio parcele koja je predmetom ovog spora), izvršena u korist države za potrebe JDŽ Direkcije Zagreb u svrhu izgradnje pruge, a ne u svrhu izgradnje Mljekare, a da se cijepanje parcele vrši za potrebe Mljekare i to sedam godina nakon donesenog rješenja, a da je vlasnik J.H. tražio da se deekspropriše nekretniina k.č 2677/3 jer parcela nije iskorištena u svrhu za što je namijenjena (nije sagrađena pruga). Tuženi su istakli da tužitelj nema zakonit posjed jer nije bio upisan u katastru kao posjednik, pa samim tim nije ni savjestan. Ističu i da tužitelj nije dokazao da je u postupku privatizacije predmetna nekretnina ušla u njegovu imovinu, da je d.d. kao pravni sljednik društvenog preduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik ekretnina koje su na dan procjene vrijednosti osnovnog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog preduzeća. Prvo i drugo tuženi su opredijelili zahtjev za naknadu troškova postupka koji se sastoje od troškova za sastav odgovora na tužbu od 17.03.2017.g iznos od 240,00 KM, za sastav protivtužbe od 23.03.2018.g. iznos od 240,00 KM, za sastav uređene protivtužbe od 21.09.2018.godine iznos od 240,00 KM za pristup na odgođeno pripremno ročište od 23.03.2018.godine iznos od 60,00 KM, za pristup na odgođeno pripremnom ročište od 16.05.2018.godine iznos od 60,00 KM, za pristup na odgođeno pripremnom ročište od 07.06.2018.godine iznos od 60,00 KM, za pristup na odgođeno pripremnom ročište od 04.09.2018.godine iznos od 60,00 KM, za zastupanje na pripremnom ročištu od 17.10.2018.godine iznos od 240,00 KM, za zastupanje na nastavku pripremnog ročište od 01.02.2019 iznos od 120,00 KM, za zastupanje na uviđaju na licu mjesta dana 20.03.2019.godine iznos od 180,00 KM, za pristup na odgođenu glavnu raspravu od 22.02.2019.godine iznos od 60,00 KM, za pristup na odgođenu glavnu raspravu od 24.06.2019.godine iznos od 60,00 KM, za zastupanje na glavnoj raspravi od 27.08.2019.godine iznos od 240,00 KM i zastupanje na nastavku ročišta za glavnu raspravu od 20.09.2019.godine u iznosu od 120,00 KM sve naprijed navedeno uvećano za 17% na ime PDV-a. I troškove vještačenja u iznosu od 150,00 KM.
Tužena V.V.1 je uredno zaprimila dopis suda uz dostavu tužbe na odgovor dana 21.02.2017. godine, ali ista nije dala obavezan odgovor na tužbu. Iako je tužitelj u tužbi predložio donošenje presude zbog propuštanja sud udnosu na tuženu V.V.1 nije donio presudu zbog propuštanja budući da je ista zajedno sa ostalim tuženim u svojstvu jedinstvenih i nužnih suparničara. Tokom postuka ova tužena je istakla da je sve isplaćeno njenog očuhu te da ona niti šta osporava, niti šta traži budući da je sve naplaćeno te ne potražuje nikakve troškove.
U odgovoru na tužbu tuženi J.P. „Elektroprivreda BIH“ d.d. Sarajevo, zavisno društvo rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla, od 19.07.2018. godine osporava tužbi i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor neurednosti tužbe budući da materijalna dokumentacija tužitelja nije usaglašena pa nije jasno prema kojoj parceli je tužbeni zahtjev upravljen. Istakao je da je parcela koja je označena u tužbi u odobrenom eksploatacijonom polju „sjeverna sinklinala“, odobreno po rješenju Sekretarijata za industriju i građevinarstvo od 10.08.1962. godine, potvrđeno rješenjem federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije Mostar od 16.03.2006. godine. Navodi da su se u blizini predmetnih parcela izvodili rudarski radovi sa jamom „Krojčica“, a ispod predmetnih parcela iz šireg lokaliteta prostiru se ugljeni slojevi koji nisu eksploatisani. Na navedenim parcelama su izgrađeni objekti bez saglasnosti tuženog što je u suprotnosti sa odredbom člana 42 i 110 Zakona o rudarstvu, na parceli 1622/3 je upisana društvena svojina pa ni sam tuženi nema pravo vlasništva na istoj. Nadalje navodi da u koliko je tužitelj u momentu prelaska zemljišta u društvenu svojinu bio vlasnik istog, svoje pravo može ostvariti pred organom uprave u skladu sa odredbama Zakona o građevinskom zemljištu kojim je regulisan način sticanja prava prvatnog vlasništva na gradskom građevinskom zemljištu kao i prijenos državnog vlasništva na zemljište u privatnom vlasništvu. Ističe da tužitelj nije zakonit i savjestan posjednik predmetnog objekta budući da je provejrom zemljišnjih knjiga u svakom momentu mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Dosjelošću se ne može steći pravo vlasništva na nekretninama koje su bile u državnom vlasništvu ako to pravo nije stečeno do 06.04.1941. godine, odnosno na nekretninama upisanim kao općenarodna imovina/društveno vlasništvo od 15.05.1945. godine do 10.10.1995. godine gdje je članom 30 Zakona o osnovama vlasničkih odnosa ukinuta odredba ranijeg zakona kojim je propisano da na stvari u društvenoj svojini pravo svojine se ne može steči održajem. Cijepanjem predmetnih parcela izvršena je na zahtjev tužitelja bez znanja ovog tuženog, urbanistička saglasnost je izdata bez saglasnosti tuženog, a upitno je da li je tužitelj dobio dozvolu za građenje za koju je obavezan rješenjem kojim se daje urbanistička saglasnost. Tokom postupka ovaj tuženi je istakao da na predmetnom lokalitetu i danas plaća koncesionu naknadu, te je opredijelio troškove postupka koji se odnose na taksu u iznosu od 100,00 KM.
U odgovoru na protivtužbu od 29.03.2018. godine, navoda datih na ričištu od 17.10.2018. godine i tokom postupka, tužitelj je istakao da je protivtužbe neuredna jer nisi obuhvaćeni svi jedintsveni suparničari budući da se iza J.H. pojavljuju kao nasljednici pored V.K. i V.V., i V.V.1 koja nije obuhvaćena protivtužbom te je u tom pravcu istaknut prigovor nedostatka aktivne legitimacije, u cijelosti je osporio protivtužbeni zahtjev budući da protivtužitelji nisu u posjedu svojih nekretnina od datuma rođenja, niti protivtužbom dokazuju svoj pravni osnov traženje uvođenja u posjed, dok je tuženi J.P. „Elektroprivreda“ podnesak sa protivtužbom od 21.09.2018. godine uredno zaprimio na ročištu 17.10.2018. godine, na koju se tokom postupka ovaj tuženi nije posebno očitovao niti dao odgovor.
Sud je u skladu sa članom 74 stav 1 Zakona o parničnom postupku (“Sl. novine FBiH” br. 53/03, 73/03, 19/06 i 98/15; u daljem tekstu ZPP), dozvolio raspravljanje po protivtužbenom zahtjevu, dok je prigovore tužitelja da na strani tuženih, kao protivtužitelja, mora biti naznačena i V.V. uz ostale označene protivtužitelje obzirom da je i ona nasljednik iza J.H., cijenio neosnovanim budući da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tužitelja a ne i u posjedu ili suposjedu tužene V.V.1 (u kojem slučaju bi se tužena V.V. morala naći na strani tuženog po protivtužbi), a označeni suvlasnici prema upisu u zemljišnu knjigu nisu u položaju nužnih suparničari na tužiteljskoj strani kada traže predaju u posjed stvari od trećeg lica, a ne od ostalih suvlasnika. Stoga je sud i prigovor nedostatka aktivne legitimacije kod protivtužbe cijenio neosnovanim, a imajući u vidu i činjenicu da su protivtužitelji upisani kao vlasnici na predmetnoj nekretnini.
Tuženi V.K. i V.V. su dana 15.05.2018. godine predložili prekid postupka u ovoj pravnoj stvari dok se ne okonča predmet pod brojem: 32 0 P 331718 18 P u kojoj parnici se traži utvrđenje ništavosti sporazuma od 15.07.1977. godine a koje pitanje se u ovoj pravnoj stvari, prema mišljenju ovih tuženih, javlja kao prethodno pitanje, a kojem prekidu se tužitelj protivio. Sud je rješenjem na zapisnik od 07.06.2018. godine odbio prijedlog ovih tuženih za prekid postupka iz razloga što sud smatra da je parnica u ovoj pravnoj stvari počela teći ranije i da sud o prethodnom pitanju može odlučiti u ovoj parnici, a posebno cijeneći da se predmetna parcela i ne navodi u spornom Sporazumu.
U toku dokaznog postupku izvedeni su dokazi čitanjem isprava i to: Pl br. 251 KO ... od 09.04.2018., zk izvadak 2681 KO ... od 27.01.2017., kopija katastarskog plana broj 86 za KO ..., rješenje Opštinskog sekretarijata za prostorno uređenje, stambene i komunalne poslove broj 06-05/4-473-24/78 od 27.09.1978. godine, poravnanje broj 976/78 dopis SOUR Mljekare broj 668/79 od 05.02.1979., rješenje o urbanističkoj suglasnosti i to Republičkog zavoda za urbanizam, stambeno-kom. poslove Sarajevo broj 06-364-1196 od 23.10.1978., dostava podataka Općinskog suda, odjeljenje registra broj 032-0-RegZ-16-001718 od 25.05.2016., dostava podataka Općinskog suda Tuzla broj 032-0-RegZ-17-000072 od 11.01.2017., dopis Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Reg-16-003394 od 11.11.2016., dopis Sl. za geo. i imovinsko-pravne poslove od 23.11.2015., Pl br. 251 KO ... od 09.04.2018., zk izvadak 2681 KO ... od 27.01.2017., sporazum od 15.07.1977. zaključen između samoupravne interesne zajednice za uređenje i korištenje građ. zemljišta Općine Tuzla i A.H., rješenje o osnivanju komunalnog preduzeća za preradu i promet mlijeka i mliječnih proizvoda „Mljekara“ broj 01 11173 od 19.07.1957., javni poziv za prikupljanje ponuda za učešće na tenderu u velikoj privatizaciji iz Dnevnog avaza od 16.02.2001., rješenje Kantonalne agencije za privatizaciju broj 19/01-021-3642/2001 od 26.07.2001., rješenje o izmjenama rješenja broj 19/01-021-3642/2001 od 09.12.2003., izjašnjenje tehničkih poslova investicije, razvoj broj o3-314/17 od 22.03.2017 i broj 03-719/18 od 04.07.2018., rješenje sekretarijata za industriju i građevinarstvo broj 16-3013-1/62 od 10.08.1962, rješenje FZ energije, rudarstva i industrije Mostar broj UP/I broj 06-18-925/04 od 16.03.2006., rješenje od 23.10.1978. koje je priložio tužitelj, Nalaz i mišljenje vještaka Faruka Omanovića i Nalaz i mišljenje vještaka Mile Stanišić, provedeni su i dokazi saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja - direktora Z.M., saslušanjem tužene V.V.1, vještačenjem po vještaku geodetske struke Mile Stanišić i njeno neposredno saslušanje, vještačenjem po vještaku građevinske struke Faruku Omanoviću i njegovim neposrednim saslušanjem.
Nakon ocjene svih provedenih dokaza, a cijeneći sve dokaze pojedinačno i njihovoj međusobnoj vezi u skladu sa članom 8 ZPP-a, sud je odlučio kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga.
Uvidom u zemljišno knjižni izvadak za zk.ul.br.: 2681 k.o. ... od 27.01.2017. godine, sud je utvrdio da su na parceli označenoj kao k.č.br.: 16223, Miladije, zemljište uz privrednu zgradu površine 314 m2, upisani u „B“ vlasničkom listu tuženi V.V. sa dijelom od 1/3, V.V. da dijelom od 3/8 i V.K. sa dijelom od 3/8.
Uvidom u Izvod iz PL-a broj: 251 k.o. ... od 09.04.2018. godine, sud je utvrdio da je na parceli označenoj kao k.č.br.: 16223, Miladije, kuća i zgrada površine 192 m2 i zemljište uz privrednu zgradu 122 m2 (ukupno 314 m2) kao posjednik 1/1 upisan „Titovi rudnici Kreka Banovići Dobrn.“.
Uvidom u rješenje Opštinskog sekretarijata za prostorno uređenje, stambene i komunalne poslove broj: 06-05/4-473-24/78 od 27.09.1978. godine, sud je utvrdio da je SOUR PTK Tuzla, RO „Poljoprivreda i prehrambena industrija Tuzla, OOUR Mljekara Tuzla“ podnijela prijedlog za potpunu eksproprijaciju nekretnina u svrhu rekonstrukciju i dogradnje proizvodnih kapaciteta Mljekare Tuzla, da je isti rješenjem usvojen prijedlog, te da je potpuno eksproprisana nekretnina k.č.br.: 2677/3 upisana u zk.ul.br.: 1528 k.o. ..., novi premjer k.č.br.: 1634/2 upisana u PL broj: 433 k.o. ..., koje parcele su vlasništvo i posjed J.H., te je sud utvrdio da se po prvosnažnosti rješenja vrši uknjižba društvene svojina sa nosiocem prava raspolaganja SOUR PTK Tuzla, OOUR Mljekara Tuzla. Iz ovog rješenja sud je nadalje utvrdio da je prilikom uviđaja i identifikovanja parcele bio prisutan A.H. koji je predmetnu parcelu naslijedio Ugovorm o poklonu od oca, i koji se protivio eksproprijaciji dok se ne odredi pravična naknada.
Uvidom u poravnanje broj: 976/78 sud je utvrdio da je korisnik eksproprijacije PTK OOUR „Mljekara Tuzla“ obavezao se isplatiti ukupno 113.526,40 dinara za zemljište označeno kao k.č.br.: 2677/3 (dvorište sa zgradom i oranicom), za drvnu masu i dvije šupe, dok je raniji vlasnik eksproprisanih nekretnina A.H., sin J. prihvatio datu ponudu, a iz dopisa broj: 668/79 od 05.02.1979. godine sud je utvrdio da je SOUR PTK Tuzla, OUR „Mljekara Tuzla“ računovodstvu OOUR-a dala nalog za isplatu naprijed navedenog iznosa A.H..
Uvidom u rješenje o urbanističkoj saglasnosti Republičkog sekretarijata za urbanizam, stambene i komunalne poslove Sarajevo, broj: 06-364-1196 od 23.10.1978. godine, sud je utvrdio da je izdata urbanistička saglasnost za SOUR Proizvodno-trgovinski kombinat, RO „Poljoprivredna i prehrambena industrija“ OOUR „Mljekara“ Tuzla, za rekonstrukciju i dogranju proizvodnih kapaciteta Mljekare u Tuzli, i to za proširenje kruga u zapadnom dijelu grada Tuzle na Miladijama na prostoru između ulice Husinskih rudara sa juga Ivana Markovića Irca sa sjevera i poprečnih stambenih ulica sa istoka i zapada, te je određeno da se proširenje kruga za dogradnju novih kapaciteta treba izvršiti na k.č. broj: 1634, 1658, 1621, 1622 i 1663 k.o. ..., a prema priloženoj situaciji u razmjeru 1:1000
Uvidom u Javni poziv za prikupljanje ponuda za učešće na tenderu u velikoj privatizaciji-Dnevni avaz 16.02.2001. godine, sud je utvrdio da je predmet poziva bila prodaja paketa dionica kapitala „Prerada i promet mlijeka“ d.d. Tuzla, sa pravom raspolaganja ovog preduzeća na nekretninama zk.ul.br.: 9507 k.o. ... i nekretnina upisanih u PL broj: 1973 k.o. ....
Iz dostavljenih podataka Registarskog suda Tuzla od 25.05.2016. godine, podataka Registarskog suda od 11.01.2017. godine i podataka Registarskog suda Tuzla od 11.11.2016. godine, sud je utvrdio kontinuitet postojanja tužitelja od prvobitnog osnivanja i njegove organizacije u ranijem sistemu od 1957. godine kada je osnovana Mljekara Tuzla, koja je nosila naziv Komunalno preduzeće, te od 31.01.1978. godine kada je izvršen upis organizovanja i konstituisanja RO POLJOPRIVREDA I PREHRAMBENA INDUSTRIJA TUZLA, zatim je utvrđeno njegovo postajanje kroz procese reorganizacije i promjene statusa i naziva subjekta, pa sve do zaključno do 20.12.2001. godine, kada je rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj U/I-1906/01 izvršen upis izvršene privatizacije u skladu sa odredbama Zakona o privatizaciji („Službene novine Federacije BiH“, broj: 27/97“) i usklađivanje statusa sa odredbama Zakona o privrednim društvima F BiH iz 1999. godine, kada je tužitelj dobio konačan naziv „Prerada i promet mlijeka“ dioničko društvo Tuzla. Sve do 15.12.2014. godine nije bilo promjena u statusu tužitelja, a prema rješenju Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Reg-14-001919 od 15.12.2014. godine, kada je izvršen posljednji upis smanjenja osnovnog kapitala društva, dok su ostali upisi ostali nepromijenjeni i drugih podataka za tužioca nema, prema podacima iz Registra, zaključno sa 11.01.2017. godine.
Uvidom u rješenje o osnivanju komunalnog preduzeća za preradu i promet mlijeka i mliječnih proizvoda „Mljekara“ u izgradnji Tuzla od 19.07.1957. godine, sud je utvrdio da je narodni odbor Opštine Tuzla osnovalo navedeno preduzeće sa sjedištem u Tuzli sa predmetnom poslovanja prerada mlijeka i obavljanje trgovinske djelatnosti u struci mlijeko i mliječni proizvodi.
Uvidom u obavijest Službe za geodetsko i imovinske-pravne poslove broj: 07-31-4362/15 od 23.11.2015. godine, sud je utvrdio da je navedena Služba obavijestila tužitelja da je parcela k.č.br.: 1632 k.o. ... bila upisana u PL broj 238:, kao posjed DR:SV. korisnik Poljoprivredno dobro Spreča – Pogon Mljekara sa 1/1, a na osnovu avio snimanja izvršenog 1966. godine. Navedena parcela je cijepana u pripremi postupka privatizacije na k.č.br.: 1632/1, 2, 3, 4, 5, 6, i 7, gdje su evidentirani objekti na navedenoj parceli.
Iz Sporazuma od 15.07.1977. godine, sud je utvrdio da je između Samoupravne interesne zajednice (SIZA) za uređenje i korišćenje građevinskog zemljišta opštine Tuzla, koja je zastupana po Opštinskoj direkciji za izgradnju Tuzla, s jedne strane, i posjednika A.H. iz T., s druge strane, zaključen dana 15.07.1977. godine Sporazum, kojim se stvarni posjednik saglasio da prije donošenja rješenja od nadležnog organa za preuzimanje zemljišta, preda opštinskoj Direkciji za izgradnju u posjed zemljište i to: k.č.br.: 2689/6 u površini od 2050 m2, k.č.br.: 2689/4, k.č.br.: 2689/13, k.č.br.: 2689/14, sve u površini od 1.546 m2, k.č.br.: 2689/5 u površini od 1035 m2, k.č.br.: 2699/1, k.č.br.: 2699/3, k.č.br.: 2699/4, k.č.br.: 2699/5 i k.č.br.: 2699/6, sve u površini 14.636 m2 k.o. .... Nadalje, sud je utvrdio da je tačkom 2 navedenog sporazuma određeno da se Opštinska direkcija za izgradnju obavezuje na osnovu ovog sporazuma iz sredstava SIZA za uređenje i korištenje građevinskog zemljišta opštine Tuzla isplatiti naknadu za naprijed navedeno zemljište u iznosu od 348.000,00 dinara, a naknada je za 17.440 m2 zemljišta po 20 dinara, što iznosi 348.000,00 dinara. Taškom 5 Sporazuma određeno je da se Opštinska direkcija za izgradnju obavezuje da odmah po potpisivanju tog sporazuma porekene postupak preuzimanja označenog zemljišta od ranijih vlasnika u korist SIZ. Pored navedenog, sud je utvrdio da je u tački VI Sporazuma određeno da je posjednik A.H. iz T. izjavio da je saglasan sa iznosom naknade iz ovog sporazuma i da pristaje da se bez dalje izjave u zemljišnim knjigama upiše SIZ ua uređenje i korištenje građevinskog zemljišta opštine Tuzla na naprijed navedenom zemljištu. Takođe, u tački VI Sporazuma je određeno da je A.H. saglasan da se zemljište preuzme i donese rješenje o preuzimanju zemljišta te ovim izjavljuje da u tom postupku neće tražiti bilo kakvu drugu naknadu i da su sa naknadom iz ovog sporazuma u potpunosti izvršene obaveze SIZ i riješeni imovinsko pravni odnosi između obje strane iz ovog sporazuma.
Uvidom u rješenje Kantonalne agenencije za privatizaciju od 26.07.2001. godine, sud je utvrdio da je odobren upis izršene privatizacije u sudski registar DD „Prerada i promet mlijeka“ Tuzla, sa sjedištem u Tuzli, te da je ukupan kapital prije privatizacije sa stanjem na dan 31.12.1999. godine iznosio 6.207.460,00 KM, odnosno 100 % državnog-društvenog kapitala prije privatizacije iznosio je 4.040.286,00 KM ili 65,08759%, te da je državno-društveni kapital privatiziran u velikoj privatizaciji broj 25 objavljen u dnevnom listu „Dnevni avaz“ dana 16.02.2001. godine.
Iz izjašnjenja službe za pravne, opšte i kadrovske poslove tuženog JP Elektroprivreda BiH d.d.-Sarajevo, Zavisno društvo Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla slijedi da se parcele k.č. broj 1622/5 i k.č. broj 1621/5, upisane u PL broj 251 k.o. ..., posjed Rudnici „Kreka“ u Tuzli d.o.o. sa dijelom 1/1, nalaze u naselju Miladije, u odobrenom eksploatacionom polju „Sjeverna sinklinala“, da su se izvodili rudarski radovi u blizini predmetnih parcela sa jamom „Krojčica“, da se ispod predmetne parcele prostiru ugljeni slojevi na kome su utvrđene rezerve uglja, da su na predmetnim parcelama izgrađeni objekti bez saglasnosti ovog tuženog, niti je ovaj tuženi obaviješten o cijepanju parcela što je izvršeno na zahtjev ovdje tužitelja.
Uvidom u Rješenje Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije od 16.03.2006. godine sud je utvrdio da je Rudnicima „Kreka“ u Tuzli d.o.o. odobrena ekploatacija ugljena lignita unutar granica ekploatacionog polja „Sjeverna sinklinala“ na području općine Lukavac i Tuzla kao pravni sljednik Titovih rudnika „Kreka-Banovići“ i Rudnika lignita „Kreka“ iz Tuzle a kome je ranijim Rješenjem od 10.09.1962. godine odobrena ekploatacija ugljena-lignita, a po osnovu kojim Rješenja je sud utvrdio i pravno sljedništvo označenog tuženog JP Elektroprivreda sa upisanim posjednikom u PL broj 251 k.o. ...-... Rudnici Kreka Banovići Dobrn.
U ovoj pravnoj stvari sud je dana 20.03.2019. godine proveo dokaz uviđajem na licu mjesta gdje se nalazi sporna nekretnina, a uviđaj je proveden uz prisustvo punomoćnika parničnih stranaka (osim tužene V.V.1) i vještaka geometra. Tom prilikom sud je obišao lice mjesta uz predmetnog vještaka koji je identifikovao spornu nekretninu označenu kao k.č. broj 1622/3, na kojoj se na licu mjesta nalazi nova hala koja dijelom zauzima i predmetnu parcelu, dok se prema kopiji katastarskog plana na ovoj parceli nalazila zgrada sa dvorišnim dijelom. Na licu mjesta sud je utvrdio da je dvorišni dio sada asvaltiran oko svih objekata tužitelja (kružni tok), dok je nova hala koja se dijelom nalazi na predmetnoj parceli, sastavljena sa postojećim objektima tužitelja sa svoje jugoistočne i sjevernoistočne strane, te da svi objekti na licu mjesta čine jednu cjelinu sa postavljenom limenom bijelom zaštitom – fasadnom zaštitom (na novoj hali i već postojećim objektima).
Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, direktora Z.M., koja je saslušana na ročištu održanom dana 20.09.2019. godine proizlazi da je ista zaposlenik u mljekari od 1970. godine, a da je na poziciji zakonskog zastupnika od 04.06.2014. godine, da je tužitelj počeo sa gradnjom 1957. godine, dok je sa radom počela 1959. godine, da je u proizvodnim kapacitetima bilo dogradnje, da su bile uredne dozvole za gradnju, da su posjedovali urbanističke, građevinske dozvole, da je tužena V.V. poznata iz komšiluka ali da ista nikada nije osporavala pravo vlasništva tužitelju. Slijedi da je u vrijeme privatizacije cijelo zemljište tužitelja ušlo u postupak privatizacije, ali da u vrijeme privatizacije ona nije bila zaposlena kod tužitelja u toj godini 2000.-20001., da ona lično nije bila upoznata sa činjenicom da tužitelj nije bio upisan kao vlasnik predmetne parcele sve do momenta pred podnošenje predmetne tužbe.
Iz iskaza tužene V.V.1 u svojstvu parnične stranke, koja je saslušana na istom ročištu dana 20.09.2019. godine, slijedi da je zemljište pripadalo J.H., ocu njenog očuha, da se njihova porodična kuća u kojoj ona živi od 1976. godine se graniči sa krugom tužitelja, da su tu prije bile bašte, njive, ali da je tužitelj to otkupio, da joj nije poznato da li je bila eksproprijacija ili je svojevoljno Josip dao parcele tužitelju, ali joj je poznato da je njenom očuhu A.H. isplaćeno oko 1980. godine. Slijedi da je vidjela da se u krugu tužitelja gradi, da je nakon udaje odselila i ponovo se doselila u tu kuću 1997. godine te i danas živi tu, te da joj nije poznato da je od tužitelja nekada neko nešto tražio. Ističe da je Mljekara ograđena unazad 30 godina, da je na dijelu gdje su prije bile bašte sada dograđeni dio – hala.
Sud je iskazima zakonskog zastupnika tužitelja te iskazu tužene V.V.1 u cijelosti poklonio vjeru budući da su isti dati na objektivan, uvjerljiv način, da su logična i u vezi sa materijalnom dokumentacijom u spisu posebno kod vremenskog određenja nekih dešavanja (građenja osnovnih objekata mljekare, privatizacije, isplate prednika tužene za eksproprisane nekretnine).
Iz Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Mile Stanišić od 21.06.2019. godine, te njenog neposrednog saslušanja sa ročišta od 27.08.2019. godine, sud je utvrdio da je vještak geometar sačinio Katastarski historijat – novi katastar predmetne parcele k.č. broj 1622/3 upisane u Pl. broj 251 KO ..., te gruntovni historijat predmetne parcele k.č. broj 1622/3 stari Zk. ul. 1528 odnosno elektronski broj 5793, a sada harmonizacijom u elektronskom zk ulošku broj 2681 KO ..., kao označena k.č. 1622/3. Iz katastarskog historijata predmetnih parcela proizlazi da je 1958. godine k.č. broj 2677/1 upisana u zk. uložak broj 1528 sa upisom posjednika J.H., cijepana na parcelu 2677/5 pored ostalih parcela kao nepotrebnih, zbog potpune eksproprijacije dijela nekretnine 2677/1 u površini od 4830 m2 po osnovu rješenja gradske eksproprijacione komisije Narodnog odbora grada Tuzla broj 3/48-108 od 10.03.1951. godine, pravosnažno dana 18.09.1951. godine, te je i sačinjen prijavni list „B“ KO ... broj 96/58, cijepanjem parcele nastaje 2677/5 površine 1600 m2 za željeznice, te je k.č. broj 2677/5 upisana u pl broj 4676 „U miladijama, barake željeznica površine 1600 m2“, kao posjednik označen Zavod za uređenje gradskog zemljišta i investicije (za državne željeznice). Nakon toga, 1965. godine dolazi do cijepanja predmetne parcele 2677/8 (od 2677/5) na osnovu potreba društvene izgradnje, sa naznakom „Gradilište“, neplodno površine 150 m2, te je prijavni list B od 19.04.1965. godine sa skicom premjeravanja u katastarskom uredu proveden pod stavkom promjena 482/64 KO .... Nadalje, sud je utvrdio da se 1966. godine vrši aviopremjer za izradu novog katastra, te se tada predmetna parcela označava kao k.č. broj 1622 novi premjer K.o. ... na kojoj parceli su prikazani i predmetni objekat i drugi objekti, sa dvorištem oko objekta, te se prilikom izlaganja podataka na javni uvid od avio premjera za izradu novog katastra od 1966. do 1971. godine, kada Zakon o katastru stupa na snagu, parcela označena kao k.č. broj 1622 upisana je u pl broj 251 K.o. ..., te je od 24.07.1969. godine posjednik: Društvena svojina – korisnik – rudnici „Kreka“ Tuzla. Nadalje, po urbanističkom planu i saglasnosti 1978. godine vrši se cijepanje parcele 1622 na između ostalog i parcelu 1622/3, prilikom izuzimanja i eksproprijacije parcela, a koje cijepanje je izvršeno na osnovu zahtjeva PTK Tuzla – OOUR „Mljekara“ iz Tuzle 1978. godine, te je sačinjena skica snimanja, uviđaj na licu mjesta službenih lica KO ... za predmetne parcele, na osnovu čega su uslijedile promjene na katastarskom planu i operatu te se dotadašnja parcela 1622 cijepa na između ostalog i 1622/3 – zv. Miladije, kuća i zgrada površine 192 m2 i ek. dvorište površine 122 m2 (sp.kč.2677/8 u krugu urbanističke parcele izdvojena kao zasebna), te i ova kao i ostale parcele koje se cijepaju ovim prijavnim listom B čine građevinsku parcelu po urbanističkom planu. Sud je utvrdio da je prilikom izuzimanja i eksproprijacije parcela po urbanističkoj saglasnosti za SOUR, RO Poljoprivredno prehrambena industrija OOUR „Mljekara“ Tuzla, za rekonstrukciju i dogradnju kombinata Mljekare u Tuzli, cijepana parcela kč. broj 1622/3 je izostala, dok je stara rudnička zgrada koja je igrađena prije 1966. godine sa dvorištem oko iste, porušena i na dijelu istoe u površini oko 147 m2 kao i na dvorišnom dijelu površine oko 47 m2 (ukupno 294m2), izgrađen je dio novog objekta mljekare koji nije uplanjen, dok je dio mjesta porušenog starog rudničkog objekta i dio dvorišta oko 120 m2 je pod asfaltiranim dvorišnim dijelom Mljekare zajedno sa k.č. broj 1658/2. Do 2018. godine na cijepanoj parceli 1622/3 nije bilo nikakvih promjena, dok se u 2018. godini na osnovu zahtjeva provode promjene u katastarskom operatu, te se skida D (društvena svojina) te se na predmetnoj parceli upisuje posjednik TITOVI RUDNICI KREKA BANOVIĆI DOBRNJA, sa dijelom od 1/1.
Prema gruntovnom historijatu prvobitne parcele k.č. broj 2677/1, zatim 2677/5, te cijepanje k.č. broj 2677/8 stari zk uložak 1528 (el.5793) odnosno elektr.broj 195 KO ..., sada harmonizacijom kč. broj 1622/3, elektr.zk.ul. broj 2681 KO .... 1965. godine od kč. broj 2677/1 cijepa se parcela kč. broj 2677/5, od koje slijedi cijepanje predmetne parcele kč. broj 2677/8 sa sačinjenim prijavnim listom A stari premjer broj 96/58 KO ..., te se u zk. uložak broj 1528 KO ... upisuje Društvena svojina sa pravom korištenja J.H. gdje je predmetna parcela 2677/5 „U miladijama barake željeznica površine 1600 m2, kasnije sa ispravljenom površinom od 1260 m2 u B vlasničkom listu upisana sa pravom vlasništva J.H. pok. J. iz T. (K.) sa 1/1, zatim se 1965. godine po osnovu rješenja o nacionalizaciji zemljišta vrši upis promjene vlasničkog stanja u zk ul. broj 1258 KO ... na DRUŠTVENA SVOJINA sa 1/1, a u C teretnom listu se upisuje pravo korištenja na zemljištu opisanom u A pod I u korist J.H. pok. J. iz T. sa 1/1. Nakon tog, iste 1965,. godine dolazi do cijepanja parcela kada se vrši cijepanje predmetne parcele kč. broj 2677/8 u KO ... u zk ul. broj 1528 KO ..., sa upisom 2677/8 Barake željeznica neplodno površine 150 m2, a 1978. godine dolazi do promjene u površini i obliku kč. broj 2677/8, te je po stom osnovu kao i u katastarskom operatu sačinjenim prijavnim listom B novi premjer 35/78 KO ..., te na osnovu usaglašavanja sačinjen je i prijavni list A stari premjer 73/78 KO ..., kojim je proširenjem kruga mljekrae i određivanjem građevinske parcele po urbanističkom planu, obuhvaćena tadašnja cijela parcela kč. broj 2377/4 bez upisa u prijavni list sa cijepanjem ostalih parcela u krugu građevinske parcele po urbanističkom planu na kojima su naknadno izgrađeni objekti i dvorište oko istih, te su uslijedile promjene u zk. izvacima, te se u zk. izvatku broj 1528 KO ... k.č. broj 2677/8 – zv. Baraka želj.stanica, neplodno površine 150 m2, mijenja površinu i oblik sa cijepanjem ostaloh parcela po urbanističkom planu koje čine građevinsku parcelu kompleksa Mljekare i vodi se kao 2677/8 – zv. Baraka želj.stanica, neplodno površine 314 m2 (np.kč. broj 1622/3 izostavljena za mljekaru). Dakle, u zemljišnim knjigama, u gruntovnici nikada nije priloženo pravosnažno rješenje o eksproprijaciji Narodnog odbora grada Tuzla od 1951. godine, ne postoji zabilježba u zk.ul. broj 1528 KO ..., samo je provedeno cijepanje predmetne parcele 2677/8 KO ..., po naprijed navedenim rješenjima i prijavnim listovima. Prema zaključku predmetnog vještaka, uknjižbom u starom i novom katastru je izostala uknjižba u gruntovnici promjene vlasništva, a pravosnažno rješenje o potpunoj eksproprijaciji dijela kč. broj 2677/1 u površini od 4830 m2 nije moglo biti provedeno bez cijepanja i odvajanja parcela (jer se eksproprisao dio nekretnine), a izostala je evidencija i prijava uz prijavni list 96/58 KO ... naprijed cijepane parcele, koja je dalje izostala.
Sud je utvrdio i da je po osnovu Rješenja sekretarijata za industriju i građevinsarstvo Sarajevo od 10.08.1962. godine i Rješenja Federalnog ministarstva energije rudarstva i industrije Mostar od 16.03.2006. godine, Rudniku lignita „Kreka“ u Tuzli odobrena je eksproprijacija uglja – lignita na eksploatacionom polju „Sjeverna sinklinala“ sa koordinatama po osnovu kojih je vještak konstatovala da predmetna parcela upada u obilježeni pojas eksploatacionog rudnog polja.
Sud je nalazu i mišljenju predmetnog vještaka geodetske struke u cijelosti poklonio vjeru budući da je isti dat u potpunosti u skladu sa obimom i zadatkom vještačenja određenim rješenjem suda, a za svoj nalaz dao je jasna i logična objašnjenja koja su zasnovana na pravilima struke i sam nalaz je zasnovan na dokumentaciji koja se nalazi u spisu i kod nadležnih registara nekretnine, te dokumentacije iz Arhiva TK. Pored navedenog radi se o vještaku sa dugogodišnjim iskustvom u ovoj oblasti vještačenja, a sud je posebno cijenio i da stranke nisu imale posebnih primjedbi ili prigovora na nalaz i mišljenje ovoh vještaka.
Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Faruka Omanovića, dipl.ing.građ. od 29.04.2019. godine, sud je utvrdio da je na zemljišnoj parceli kč. broj 1622/3 KO ... izgrađen stalni samostojeći objekta koji je služio za skladištenje pasterizovanog mlijeka, dio stalnog objekta trafostanica i dio asfaltiranog platoa namijenjenog za kretanje motornih vozila i uposlenika. Skladište pasterizovanog mlijeka se većim dijelom nalazi na zemljišnoj parceli kč. broj 1622/3, a manjom površinom na zemljišnoj parceli k.č. broj 1658/2 KO ..., dok manjom površinom se na predmetnoj parceli nalazi dio trafostanice. Objekat za skladištenje pasterizovanog mlijeka građen je kao armiranobetonska skeletna konstrukcija na ab trakastim temeljima, zidovi su od zidnih termoizolacionih panela, krovna konstrukcija – rešetkasti daščani nosači, postavljena su klizna dvoktilna metalna vrata, prozori od crne bravarije ostakljeni ravnim prozorskim staklom, te je na osnovu primijenjenog sistema gradnje i vanjskog izgleda materijala od kojih su objekti građeni, objekat građen u periodu između 1978. – 1980. godine. Sa zapadne i sjeverne strane, na zemljišnoj parceli asfaltirane su manipulativne površine namijenjene za kretanje teretnih motornih vozila i uposlenika, koje površine su također građene između 1978. – 1980. godine u vrijeme izgradnje objekta visokogradnje. Pored zemljišne parcele provedene su podzemne, nadzemne instalacije gradskog vodovoda, kanalizacije, NN elektro mreže, PTT mreže, zemljišna parcela nije ugrožena klizištima, poplavama vodotoka, visokim nivoima podzemnih voda. Zemljišna parcela je preuzeta iz posjeda dosadašnjih korisnika radi privođenja trajnoj namjeni – rekonstrukcija i dogradnja proizvodnih kapaciteta mljekare Tuzla, a predmetna parcela je stvarstana u II stambeno-poslovnu zonu. Zemljišna parcela je procijenjena kao da se nudi na otvorenom tržištu, predmet procjene tržišne vrijednosti je neizgrađeno građevinsko zemljište. Procjena vrijednosti urađena je uporednom metodom te je prikazana procjena sadašnje tržišne vrijednosti zemljišne parcele za građevinsko zemljište kč. broj 1622/3 KO ... zv. „Miladije“, 314 m2, sa usvojenom 150,00 KM/m2, uz koeficijente prilagođavanja i tržišta, korekcije, u ukpnoj vrijednosti od 47.100,00 KM. U usmenom pojašnjenju nalaza vještak je istakao da je objekta u površini od 25m x 12m, te se više od ½ objekta nalazi na predmetnoj zemljišnoj parceli dok u ostalom dijelu nalaze se trafostanice i asfaltne komunikacije. Objekat na predmetnoj parceli je sastavni dio procesa proizvodnje mlijeka i mliječnih prerađevina i neposredno se nalazi uz proizvodne hale, tj. graniči se sa južnim zidom sa proizvodnom halom. Vještak je istakao da je prema zadatku utvrdio tržišnu vrijednost parcele prema stanju prije građenja a prema današnjim cijenama bez ulaganja u infrastrukturu i ostale radove vlasnika. Objekat na predmetnoj parceli je trajnog karaktera, ne privremenog, radi se o armiranim betonskim nosačima sa armiranim betonskim temeljima.
Sud je i ovom vještaku građevinske struke u cijelosti poklonio vjeru budući da je nalaz dat na objektivan, uvjerljiv način, odgovarajući na zadatak za vještačenje u skladu sa pravilima struke, te cijeneći da su usmena izlaganja vještaka dala neophodna pojašnjenja, te cijeneći da stranke nisu imale posebnih prigovora na nalaza.
Tuženi JP Elektroprivreda je nakon saslušanja vještaka uložila pismeno izjašnjenje na ročištu dana 20.09.2019. godine uz navode da je i predmetna parcela u okviru odobrenog eksploatacionog polja „Sjeverna sinklinala“, da je objekat građen bez saglasnosti društva tužene mimo odredbe člana 110 Zakona o rudarstvu, niti je tražena saglasnost za cijepanje parcela koje je izvršeno na zahtjev tužitelja, a da ovaj tuženi uredno plaća fiksnu godišnju koncesionu naknadu za korištenje površina eksploatacionog polja i korištenje zemljišta u državnoj svojini na području grada Tuzla.
Na osnovu svih provedenih dokaza dovodeći iste u međusobnu vezu, sud je utvrdio da je predmetna parcela k.č. broj 1622/3 upisana u zk ulošku broj 2681 KO ... sa pravom suvlasništva tuženih V.V.1, V.V. i V.K., dok je parcela sa istom oznakom 1622/3 u posjedovnom listu broj 251 KO ... upisana na Titovi rudnici Kreka Banovići Dobrnja kao posjednik 1/1, a koje oznake parcela su po starom premjeru nosile broj k.č. 2677/8 KO ..., a nakon postupka harmonizacije, usklađivanja podataka o nekretninama, evidencije katastarskih podataka i podataka zemljišne knjige, te preuzimanja podataka iz katastra, predmetna parcela označena je kao k.č. broj 1622/3 – Miladije, zemljište uz privrednu zgradu površine 314 m2. Sud je nadalje utvrdio da je predmetna parcela nastala cijepanjem parcele 1622 (sp. kč. broj 2677/1, pa cijepanjem kč. broj 2677/5, pa dalje nastaje i 2677/8) 1978. godine na osnovu zahtjeva PTK Tuzla – OOUR „Mljekara“ iz Tuzle, a radi proširenja kruga za dogradnju novih kapaciteta između ostalog i na parceli k.č. broj 1622 po osnovu Rješenja Republičkog sekretarijata za urbanizam, stambene i komunalne poslove Sarajevo kojim je izdata urbanistička saglasnost SOUR Proizvodno-trgovinski kombinat, RO „Poljoprivredna i prehrambena industrija„ OOUR „Mljekara“ Tuzla za rekonstrukciju i dogradnju proizvodnih kapaciteta Mljekare u Tuzli. Kako je Rješenjem gradske eksproprijacione komisije Narodnog odbora grada Tuzla – pravosnažno rješenje dana 18.09.1951. godine, potpuno eksproprisan dio k.č. broj 2677/1 u površini od 4.830 m2 površine, zbog čega dolazi do cijepanja ove parcele na između ostalih parcelu 2677/5 za željeznice, za što je dostavljen prijavni list 96/58 KO ... o izvršenim promjenama Narodnom odboru Sreza Tuzla 1957. godine, a kasnije za potrebe društvene izgradnje 1965. godine cijepanjem naprijed navedene parcele nastaje i 2677/8 (np. k.č. 1622/3), koja kasnije mijenja samo površinu i oblik sa cijepanjem ostalih parcela po urbanističkom planu koje čine građevinsku parcelu kompleksa Mljekara, sud je utvrdio da pravosnažno rješenje o potpunoj eksproprijaciji dijela kč. 2677/1 od 1951. godine nije moglo biti provedeno bez cijepanja tj. odvajanja parcela jer se radilo o eksproprijaciji dijela parcele kč. 2677/1. Kako je ova parcela od 1958. godine bila u posjedu J.H., na što ukazuje historijat upisa, sud nalazi da je sljednik posjednika obeštećen za dio parcele koji je eksproprisan, na što ukazuje i tužena V.V.1 izjavom da je njenim prednicima sve isplaćeno pa i za parcelu na kojoj se danas nalazi predmetni objekat na k.č. 1622/3.
Nadalje, iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja sud je utvrdio da je prednik tužitelja počeo sa izgradnjom osnovnih objekata još 1959. godine, da su za sve objekte imali uredne dozvole, iz rješenja Republičkog sekreterijata od 23.10.1978 godine vidi se da je tužitelju izdata urbanistička saglasnost za rekonstrukciju i dogradnju mljekare, pa sud zaključuje da je stari objekat mljekare legalno izgrađen, a osim toga stari objekat mljekare je izgrađen prije 1966 godine te se smatra legalno izgrađenim objektom. Nakon izdavanja urbanističke saglasnosti za dogradnju i rekonstrukciju proizvodnih kapaciteta Mljekare, sud je utvrdio da je iste godine započeta izgradnja objekta na predmetnoj spornoj parceli 1622/3 (1978. godine, što slijedi iz nalaza vještaka građevinske struke), koji objekat je trajnog karaktera, te koji objekat sa ostalim objektima (i starim rekonstruisanim) čini jedinstvenu cjelinu i koji objekat (koji služi kao skladište pasterizovanog mlijeka i mliječnih proizvoda) je u upotrebi tužitelja i njegovih prednika od same izgradnje do danas, i koji se nalazi u krugu mljekare (krug mljekare ograđen unazad 30 godina po izjavi tužene V.V.1).
Nadalje, sud utvrđuje da nije osnovan prigovor tuženih V.K. i V.V., te i prigovor tuženog Rudnici Kreka da tužitelj nema valjan pravni osnov posjedovanja, odnosno da je njegov posjed nezakonit i nesavjestan budući da je u posjed sporne parcele tužitelj ušao prema odluci tada republičkih organa Sarajevo, te nadležnih opštinskih organa, a što je vidljivo iz historijata predmetne parcele. Prema prijavnom listu broj 96/58 slijedi da je površina od 4.830 m2 bila prvobitno eksproprisana za potrebe željeznice, a ne mljekare, ali bez obzira na tu činjenicu sud cijeni da je pravni prednik tuženih od 1-3 za eksproprisanu parcelu dobio naknadu, te država kao vlasnik eksproprisane parcele nije imala obavezu da donosi bilo kakav akt o promjeni svrhe eksproprijacije, te je u postupku deeksproprijacije (koji postupak je bio po navodima punomoćnika tuženih V.K. i V.V.) sporna parcela mogla ostati mljekari. Dakle, rješenje o eksproprijaciji nije poništeno, niti stavljeno van snage te je država s njim mogla da raspolaže, bez donošenja odluke o promjeni svrhe eksproprijacije. Stoga, po ocjeni ovog suda, tužitelj je u posjedu predmetne parcele od 1978. godine - najdalje, kada je i izgrađen objekat koji se prostire većim dijelom na predmetnoj parceli, uz asfaltiranu površinu koja površina služi sa kretanje teretnih motornih vozila i uposlenika (kružni tok asfaltiranog pojasa oko kompleksa mljekare). Iz istorijata sporne parcele jasno se vidi da je pravnom predniku tuženih OD 1-3 isplaćena naknada za sve eksproprisane nekretnine ta da su tuženi samo formalno upisani kao vlasnici iste iako je tužitelj savjestan i zakonit posjednik sporne parcele od same izgradnje.
Međutim, posjednik stvari, ovdje tužitelj je po ocjeni ovog suda znao da stvar nije sposobna za dosijedanje u vrijeme kada je sticanje dosjelošću bilo izričito isključeno zakonom (nacionalizacija zemljišta i sl.), te se zbog toga vrijeme od 1957 godine do 16.05.2003 godine ne može tužitelju računati kao vrijeme dosijedanja prava vlasništva. Kako je vještak građevinske struke odredio predmetno zemljište kao građevinsko zemljište, što čini i vještak geodetske struke u svom nalazu, to vrijeme potrebno za sticanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini počinje teći od dana stupanja na snagu Zakona o građevinskom zemljištu Fedracije Bosne i Hercegovine („Službene novine FbiH“ broj 25/03). Pomenuti zakon stupio je na snagu 16.05.2003 godine te je po ocjeni ovog suda do dana podnošenja tužbe tužitelj ispunio uslov desetogodišnjeg savjesnog i neprekidnog posjedovanja sporne nekretnine, kao pretpostavku redovne dosjelosti iz člana 58 stav 1 Zakona o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBIH“ br. 66/13 i 100/13), obzirom da je tužitelj i zakonit posjednik, a da nije tokom postupka dokazano da je tužitelj isti posjed pribavio silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja.
Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja ide i činjenica da je zemljište na kojem se nalazi mljekara izgrađeno, te da je građevinska parcela koja je predmet tužbenog zahtjeva izgrađena pa je za redovnu upotrebu izgrađenih objekata, kako uplanjenih tako i neuplanjenih, koji su vlasništvo tužitelja, potrebna cijela parcela koja je u posjedu tužitelja, a koji zaključak je sud donio na osnovu neposrednog opažanja suda te nalaza vještaka građevinske struke.
Iz svih provedenih dokaza i činjeničnih utvrđenja do kojih je došao ovaj sud, tužilac je zakoniti i savjesni posjednik spornih nekretnina, što su bili i pravni prednici tužitelja, obzirom na činjenicu da je tokom postupka dokazano da tužitelju niko nije osporavao korištenje i posjedovanje nekretnina kao ni gradnju Mljekare zadnjih više od 30 godina. Nadalje tokom postupka tužitelj je dokazao da nije osporavana niti početna gradnja mljekare odnosno prvobitni objekat, nakon što je proveden postupak eksproprijacije, a niti dogradnja objekata, između ostalog i predmetnog objekta na predmetnoj parceli, što posebno proizlazi iz iskaza tužene V.V.1. Dakle, tužitelj je jasno dokazao da su sporne nekretnine nesmetano korištene od strane tužitelja i njenih prednika preko 30 godina. Iz utvrđenih činjenica jasno proizlazi da su tuženi samo formalno upisani vlasnici u zk. ulošku, a tuženi posebno V.K. i V.V. tokom postupka nisu dokazali da je njihov pravni prednik ikada u bilo kojem upravnom ili sudskom postupku tražio eventualno predaju u posjed nekretnina, sve do predmetnog sudskog postupka i podnošenja protivtužbe.
Iako sud nije vezan za pravni osnov tužbenog zahtjeva, te iako je sud našao da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja po osnovu dosjelosti, sud će dati kratko obrazloženje osnova sticanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu. Sud je utvrdio da je od 2003 godine, od dana stupanja na snagu Zakona o građevinskom zemljištu koji je odredbom 4 dopustio da gradska građevinska zemljišta budu i u privatnom vlasništvu, sticanje građenjem na tuđem zemljištu moguće i na građevinskom zemljištu (pa i na gradskom). Sud je utvrdio također da je prednik tužitelja predmetni objekat izgradio nakon postupka eksproprijacije i uzimanja parcele od tadašnjeg posjednika koja je kasnije cijepana te je stvorena i predmetna parcela, za potrebe rekonstrukcije i dogradnje prednika tužitelja, koje preduzeće još uvijek nije bilo privatizovano (privatizajica 2001. godine), pa po ocjeni suda nije dovedena pod sumnju savjesnost tužitelja kod gradnje predmetnog objekta (savjesnost da je zemljište na kojem gradi njegovo), posebno u situaciji kada je postojala i urbanistička saglasnost za gradnju i na parceli 1622 (od koje kasnije nastaje predmetna parcela 1622/3). Međutim, kako je tužitelj tužbu podnio 2017. godine te se u konkretnoj pravnoj stvari ima primijeniti odredba člana 59 Zakona o stvarnim pravima FbiH, posebno stav 4 ovog člana, sud je cijenio da tužitelj nije dokazao nesavjesnost prednika i sadašnjih vlasnika zemljišta, kao niti nesavjesnost prednika posjednika, tj. činjenicu da su isti znali za gradnju, a da se nisu odmah usprotivili. Tokom postupka proveden je dokaz saslušanjem tužene V.V.1 na osnovu čijeg iskaza je sud utvrdio da je ista znala za gradnju i dogradnju mljekare, da se ista nije protivila, ali se ista nije izjašnjavala o činjenici da li je to bilo poznato i ostalim tuženima, nego je sud zaključio da tuženi V.K. i V.V.1 nisu dolazili tako često u Tuzlu i porodičnu kuću koja graniči sa tužiteljem, te obzirom na cijepanje parcela – njihovo odvajanje, kao i činjenicu različitih upisa kroz historijat (te posjed prednika tuženih od 1-3, te državno vlasništvo sa pravom korištenja prednika tuženih), sud zaključuje da tuženi V.K. i V.V.1 nisu bili nesavjesni, odnosno svjesni svog vlasništva na predmetnoj parceli, a građenja od strane mljekare na istoj. Također sud nalazi da je ista pravna situacija i na strani prednika posjednika. Iz izjašnjenja kadrovske službe tuženog Rudnici Kreka slijedi da društvo nije znalo za građenje, za cijepanje parcela, niti je od njih neko tražio odobrenje u skladu sa Zakonom o rudarstvu, pa sud zaključuje da ni oni nisu bili nesavjesni, a sud daje ovakvo obrazloženje budući da su predmetnom tužbom i oni obuhvaćeni radi harmonizacije i usklađivanja podataka grunta i katastra, iako oni nisu ni vlasnici zemljišta (ni upisani niti su nekada bili). Stoga, sud je na osnovu izloženog utvrdio da po ovom osnovu za sticanje prava vlasništva tužbeni zahtjev tužitelja ne bi bio osnovan imjući u vidu odredbe člana 126 ZPP-a.
Nadalje, sud cijeni da prigovori tuženog Rudnici Kreka da je predmetna parcela u okviru eksploatacionog polja „Sjeverna sinklinala“, što je i vještak geodetske struke potvrdio u svom nalazu, te da su se u blizini predmetne parcele izvodili rudarski radovi sa jamom „Krojčica“, te da od društva nije pribavljena saglasnost za cijepanje parcela, niti je urbanistička saglasnost izdata na osnovu prethodno pribavljenog mišljenja rudarskog preduzeća u skladu sa članom 110 Zakona o rudarstvu FbiH, nisu od uticaja za drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, kod utvrđenja suda da je rješenjem o eksproprijaciji od 1951. godine i prijavnog lista 1957. godine eksproprisan dio nekretnine k.č. broj 2677/1 u površini id 4.830 m2, te zbog čega je i došlo do cijepanja i u konačnici stvaranja predmente parcele za potrebe mljekare, te kako je rješenje o eksproprijaciji bilo prije prvog Rješenja sekretarijata za industriju i građevinarstvo Sarajevo od 1962. godine kojim je odobrena ekploatacija uglja – lignita, to sud cijeni da upravo zbog propusta kod sačinjavanja prijavnog lista prilikom eksproprijacije i cijepanja parcela, i moglo je doći do pojave ovakvog Rješenja o eksploataciji, te određivanja koncesionih naknada. Sud cijeni i da je ranije na mjestu predmetnog objekta bila stara rudnička zgrada, dakle prije 1978. godine kada je započeta izgradnja predmetnog objekta, te je i postojala mogućnost da je, u vrijeme kada je prilikom vršenog aviopremjera za izradu novog katastra i kada je po osnovu izlaganja podataka na javni uvid od 1969. godine kao posjednik upisana Društvena svojina sa korisnikom – prednikom tuženog Rudnika Kreka, prednik ovog tuženog i koristio polje na predmetnoj parceli za eksploataciju uglja. Međutim, nakon izdavanja urbanističke saglasnosti od strane državnog organa i građenja predmetnog objekta za potrebe mljekare, evidentno je da je prednik tužitelja i tužitelj u posjedu parcele, predmetnog izgrađenog objekta, da je krug tužitelja ograđen, asfaltiran, te da se unazad više od 30 godina predmetna parcela ne koristi za eksploataciju uglja, niti je sam tuženi Rudnici Kreka bio upoznat sa građenjem objekta na predmetnoj parceli za potrebe mljekare što ukazuje na zaključak da od tada pa do momenta podnođenja uređene tužbe ovaj tuženi niti je znao, niti je osporavao gradnju i posjed tužitelju. Ne stoje navodi da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na nekretninama koje su bile upisane kao društveno vlasništvo od 15.05.1945. – 10.10.1995. godine budući da je sud vrijeme potrebno za dosjelost počeo tužitelju računati od 2003. godine.
Što se tiče prigovora tuženih, prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja istaknut od strane tuženih V.K. i V.V.1 sud je cijenio neosnovanim budući da je na osnovu svega izloženog sud utvrdio da je tužitelj u posjedu predmetne parcele i objekta preko 30 godina, te je samim tim ovlašten da podnese tužbu kojom će se utvrditi da je vlasnik sporne nekretnine.
Neosnovan je i prigovor ovih tuženih da tužitelj nije dokazao kontinuitet postojanja s obzirom da iz materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu suda i dokumentacije koja je pribavljena tokom vještačenja jasno proizlazi kontinutet postojanja tužitelja.
Pravno irelevantno je pozivanje ovih tuženih na činjenice da je eksproprijacija izvršena u svrhu izgradnju pruge, a ne u svrhu izgradnju Mljekare, koja je tek nakon 7 godina od izvršene eksproprijacije i osnovana, te je irelevantno pozivanje na Osnovni zakon o eksproprijaciji „Službeni list FNRJ“ broj 28/1947, te odredbe Zakona o eksproprijaciji („SL. list FNRJ“ br 12/57 i 53/62 i „Sl. list SFRJ“ br. 13/65,5/68,7/68 i 11/68), kao i pozivanje tuženog Rudnici Kreka na odredbe Zakona o rudarstvu FbiH, u situaciji kada se u konkretnom slučaju raspravlja o pravu vlasništva te po osnovu toga i posjeda na predmetnoj parceli. Sud smatra da činjenica da li je tužilac priveo namjeni nekretninu koja je ekspropisana nije od uticaja na drugačiju odluku suda, a takođe ni činjenica da li su sporne parcele ušle u početni bilans pri privatizaciji kada je tužitelj dokazao da je na predmetnoj parceli stekao pravo vlasništva. Osim toga neosnovani su navodi tuženih V.K. i V.V.1 da je tužitelj izvršio gradnju odnosno dogradnju objekata suprotno, u to vrijeme, važećim odredbama Odluke o građenju, Zakona o građenju i drugih relevantnih propisa na koje se pozvao, u situaciji kada je tokom postupka tužitelj dokazao da je predniku tužitelja i to SOUR-u Proizvodno-trovinski kombinat, RO „Poljoprivredna i prehrambena industrija“ OUR „Mljekara“ Tuzla za rekonstrukciju i dogradnju proizvodnih kapaciteta Mljekare u Tuzli, od strane Republičkog sekretarijata za urbanizam, Stambene i komunalne poslove Sarajevo, data urbanistička saglasnost za rekonstrukciju Mljekare u Tuzli, kojim rješenjem je određeno da se proširenje kruga za dogradnju novih kapaciteta treba izvršiti na k.č. broj 1634, 1658, 1621, 1622 i 1663 K.O. ....
Sud cijeni i neosnovanim prigovor neurednosti tužbe kojeg ističu tuženi V.K. i V.V.1 u pogledu navođenja dva osnova za tužbeni zahtjev, kao i tužene Rudnici Kreka u pogledu da se ne može iz činjeničnog opisa tužbe nedvosmisleno zaključiti o kojoj je parceli riječ. Naime, sud nije vezan za pravni osnov tužbenog zahtjeva u skladu sa članom 53 stav 3 ZPP-a, dok je tužitelj posebno u uređenoj tužbi jasno označio parcelu k.č. broj 1622/3 za koju traži prava, a i vještak godetske struke je u svom nalazu ponudio i historijate i po katastru i po gruntu.
Imajući u vidu činjenicu da je tužilac tokom postupka iz svih naprijed navedenih razloga dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva po osnovu dosjelosti, a da tuženi - protivtužitelji tokom postupka prema mišljenju suda nisu dokazali da im pripadaju bilo kakva stvarna prava na predmetnim parcelama, iz čega proizlazi da su samo formalno u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici na predmetnim nekretninama, to je sud odbio protivtužbeni zahtjev tuženih V.K. i V.V. kao protivtužitelja u cijelosti kao neosnovan.
Ostale provedene dokaze sud nije posebno obrazlagao jer isti nemaju uticaja na drugačiju odluku suda.
Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio u smislu odredbe člana 386 stav 1 i 396 stav 1 ZPP te Tarifnog broja 1 i 2 Zakona o sudskim taksama TK ( Sl. novine TK br. 5/09) i člana 12 i člana 13 stav 1 tačka 1, tačka 4 b, tačka 5 i tačka 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ( Sl. novine FBIH broj 24/04).
Tužitelju na ime troškova parničnog postupka priprada nagrada za: sastav tužbe od 16.01.2017 godine u iznosu od 240,00 KM, zastupanje na odgođenom pripremnom ročištu dana 23.03.2019. godine iznos od 60,00 KM, za sastav odgovora na protivtužbu iznos od 240,00 KM, za zastupanje na odgođenom pripremnom ročištu dana 16.05.2018. godine iznos od 60,00 KM, za sastav obrazloženog podneska od 21.05.2018. godine – odgovor na prijedlog za prekid postupka iznos od 120,00 KM, za sastav uređene tužbe kao obrazloženog podneska iznos od 120,00 KM, za zastupanje na odgođenom pripremnom ročištu dana 07.06.2018. godine iznos od 60,00 KM, za zastupanje na odgođenom pripremnom ročištu dana 04.09.2018. godine iznos od 60,00 KM, za zastupanje na pripremnom ročištu dana 17.10.2019. godine iznos od 240,00 KM, za zastupanje na nastavku pripremnog ročišta dana 01.02.2019. godine iznos od 120,00 KM, za zastupanje na uviđaju na licu mjesta iznos od 180,00 KM dana 20.03.2019. godine, za zastupanje na odgođenom ročištu za glavnu raspravu dana 09.05.2019. godine iznos od 60,00 KM, za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu dana 27.08.2019. godine iznos od 240,00 KM, za zastupanje na nastavku glavne rasprave iznos od 120,00 KM, na ime predujma za vještačenje iznos od 550,00 KM (400,00 KM za vještaka geodetske, a 150,00 KM na ime vještaka građevinske struke), na ime takse na tužbu iznos od 20,00 KM, za odgovor na protivtužbu iznos od 10,00 KM, te za taksu na presudu iznos od 20,00 KM, što ukupno iznosi 2.520,00 KM.
Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, dok protivtužitelji nisu uspjeli sa protivtužbenim zahtjevom, to je na strani tužitelja uspjeh po tužbi i protivtužbi od 100%, te mu je sud dosudio iznos od 2.520,00 KM za ukupne troškove po tužbi i protivtužbi.
Sud je odbio tužitelja sa viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka budući da je tužitelj za odgođena ročišta potraživao 50% punog iznosa nagrade, dok mu po ocjeni ovog suda pripada iznos od 25% nagrade za izgubljeno vrijeme, dok je tužitelj i za glavnu raspravu, pripremno ročište, kao i za sastav obrazloženih podnesaka i odgovora na protivtužbu potraživao iznos od 360,00 KM, a sud je u skladu sa v.sp. tužbe i protivtužbe od 500,00 KM cijenio da tužitelju ne pripada iznos od 360,00 KM nego iznos od 240,00 KM (80 bodova * 3KM), dok za obrazložene podneske pripada 50% nagrade, a ne puni iznos u skladu sa članom 13 stav 1 tačka 5 pod b) Tarife.
Kako protivtužitelji nisu uspjeli sa protivtužbenim zahtjevom, a niti u tužbi sa određenim procentom usojeha, što važi i za tuženog Rudnici Kreka, to je sud odbio njihove zahtjeve kao neosnovane za naknadu troškova postupka.
Sud je obavezao tužene V.K., V.V., te tuženog Rudnici Kreka za isplatu troškova postupka tužitelju budući da tužitelj iste nije potraživao od tužene V.V.1 obzirom na njen iskaz na ročištu za glavnu raspravu.
Sudija
Alisa Musić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba Kantonalnom sudu u Tuzli u roku od 30 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.