Općinski sud u Visokom, sudija za prethodni postupak Miralem Dedić, odlučujući o prijedlogu Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona, dana 20.8.2026. godine donio je rješenje o određivanju mjere pritvora u trajanju od 1 (jedan) mjesec, u krivičnom predmetu broj: 41 0 K 113270 26 Kpp protiv osumnjičenog E.I. zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo djelo „Nasilje u porodici“ iz člana 222. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH u vezi sa članom 11. stav 2. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine („Sl. novine FBiH” broj 19/25) i krivično djelo „Laka tjelesna povreda“ iz člana 173. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH sve u vezi sa članom 54. KZ F BiH.

Pritvor se osumnjičenom računa počev od časa lišenja slobode dana 18.08.2026. godine od 22,29 sati i koji po rješenju ovog suda može trajati najduže do 18.09.2026. godine do 22,29 sati.

U ključnom dijelu obrazloženja rješenja, navodi se:

„Sud smatra da postoji specifičnost posebnog pritvorskog razloga iz člana 146. stav 1. tačke c) ZKP F BiH koji se odnose na samu ličnost i ponašanje osumnjičenog tokom i nakon izvršenja radnji za koje se tereti. Iz izvoda iz kaznene evidencije za osumnjičenog proizilazi da ranije nije osuđivan za ova ili slična krivična djela. Međutim, prema praksi i standardima Vrhovnog suda FBIH ranije osuđivanost i nije uslov da se prema ovom zakonskom osnovu odredi mjera pritvora već je potrebno cijeniti naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će osumnjičeni ponoviti krivično djelo. U konkretnom slučaju, sud nalazi da su te naročite okolnosti u potpunosti ispunjene i da iste opravdavaju bojazan da će osumnjičeni u slučaju puštanja na slobodu ponoviti krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Naime, u konkretnom slučaju evidentna je upornost u preduzimanju radnji nasilja prema svojoj supruzi koje se ogledaju ne samo u psihičkom nasilju nego i fizičkom, a čemu prisustvuju njihova maloljetna djeca, koja ne samo da su na taj način izložena nasilju nego su i posredno žrtve takvog nasilja, što ukazuje da se osumnjičeni prema članovima svoje porodice ponaša agresivno i bezobzirno, te na taj način ugrožava njihov mir, tjelesnu i psihičku cjelovitost, a posebno zabrinjava činjenica da djeca odrastaju u porodici sa ponašanjima koja znatnije odstupaju od uobičajenog ponašanja u porodičnim odnosima, i u domenu su grubog i bahatog odnosa prema članovima porodice, a sve to može ostaviti trajne posljedice na psihofizički razvoj djece prilikom njihovog odrastanja. Posebno okolnost predstavlja činjenica da je oštećena zbog ekonomske ovisnosti od osumnjičenog više puta psihički maltretirana kako ne doprinosi njihovom domaćinstvu i u čemu je u više navrata pozivana da nađe posao zanemarujući činjenicu da se brine o njihovoj mldb. djeci starosti (...). U prilog navedenom stoji i činjenica da osumnjičeni u konkretnom događaju dok je fizički nasrtao na oštećenu kojoj prilikom joj je zadao i udarac u glavu, nije prestajao prijetiti i ubistvom. Nadležni zakonodavac upravo je i donio Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama kako bi spriječio isto nasilje. Cilj predmetnog zakona i javni interes propisan u članovima 3. i 4. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u FBiH je zakon propisao na način da isti glase: „Cilj ovog zakona je zaštita žrtava nasilja u porodici i nasilja prema ženama (u daljnjem tekstu: nasilja), te suzbijanje i prevencija ovog nasilja kojim se krše ljudska prava i slobode koja su zagarantirana ustavima, zakonima, Konvencijom Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici i prihvaćenim međunarodnim ugovorima. (Javni interes) Zaštita od nasilja je od javnog interesa za Federaciju, kantone, gradove i općine u Federaciji“. Sud zaključuje da ponašanje osumnjičenog jasno ukazuje na izražen stepen društvene opasnosti njegove ličnosti i potpuno zanemarivanje zakonskih normi i autoriteta pravnog poretka, a posebno jer isto ispoljava prema ženi svojoj supruzi i svojoj mldb. djeci uputivši ozbiljne prijetnje što ukazuje na bezobzironost istog i na jasnu opasnost od ponavaljanja takvog ponašanja, te imajući u vidu sve navedeno kada se istaknute činjenice dovedu u vezu sa karakteristikama ličnosti osumnjičenog to ukazuju na vjerovatnost ponavljanja krivičnog djela od strane istog ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, pa sud nalazi da je mjera pritvora neophodna i iz razloga predviđenih članom 146. stav 1. tačka c) ZKP-a FBiH.

Sve navedeno ukazuje na neophodnost određivanja mjere pritvora prema osumnjičenom po ovom zakonskom razlogu, s obzirom da naprijed navedene okolnosti koje zaista opravdavaju bojazan da će osumnjičeni boravkom na slobodi ponoviti krivična djela za koja mu se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna.

Dakle, istaknute činjenice dovedene u vezu sa karakteristikama ličnosti osumnjičenog ukazuju na vjerovatnost ponavljanja krivičnog djela od strane istog, pa sud nalazi da je mjera pritvora neophodna i iz razloga predviđenih člana 146. stav 1. tačka c) ZKP-a F BiH.“

Molimo da pri preuzimanju ili prenošenju ove informacije imate u vidu presumpciju nevinosti iz člana 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH u kojem je u stavu 1. definisano da se svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivnja.