BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 K 045817 25 Kž 2

Goražde, 19.05.2025. godine

                                    U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE!

            Kantonalni sud u Goraždu, u vijeću sastavljenom od sudija Milijane Bjelović kao predsjednice vijeća, Tanje Đajić i Edina Biča, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Senide Drnda u krivičnom predmetu protiv optuženog M. M., zbog krivičnog djela Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi kantonalnog tužioca izjavljenoj protiv presude Opštinskog suda u Goraždu broj 45 0 K 045817 24 K 2 od 05.02.2025. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 19.05.2025. godine u odsustvu uredno obaviještenog branioca optuženog Muamera Mašića advokata iz Goražda, donio je

P R E S U D U

            Žalba kantonalnog tužioca se odbija i presuda Opštinskog suda u Goraždu broj                45 0 K 045817 24 K 2 od 05.02.2025. godine, potvrđuje.

Obrazloženje

Rješenjem Kantonalnog suda u Goraždu broj: 45 0 K 045817 24 Kž od 13.11.2024. godine žalba kantonalnog tužioca je uvažena i ukinuta presuda Opštinskog suda u Goraždu broj 45 0 K 045817 24 K od 27.06.2024. godine  u odnosu na tačku 2. izreke te presude  kojom se optužba odbija prema optuženom M. M. zbog krivičnog djela Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.

            Presudom Opštinskog suda u Goraždu broj 45 0 K 045817 24 K 2 od 05.02.2025. godine na osnovu odredbe člana 298. tačka e) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH) odbijena je optužba prema optuženom M. M., zbog krivičnog djela Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH). Istom presudom odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

Protiv ove presude kantonalni tužilac je blagovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da se prvostepena presuda ukine i održi rasprava pred  drugostepenim sudom.

U odgovoru na žalbu branilac optuženog je predložio da se žalba odbije kao neosnovana i prvostepena presuda potvrdi.

            Dana 19.05.2025. godine održana je sjednica vijeća ovog suda na koju nije pristupio  branilac optuženog, iako je uredno obaviješten u skladu sa članom 319. stav 1. ZKP FBiH.  

Ovaj sud je ispitao prvostepenu presudu u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu člana 321. ZKP FBiH, da li je na štetu optuženog povrijeđen Krivični zakon, pa je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

            Kantonalni tužilac u žalbi je istakao da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 2. ZKP FBiH, jer je nepravilno primijenio odredbu člana 298. stav 1. tačka e) ZKP FBiH kada je donio presudu kojom je odbio optužbu protiv optuženog, zbog krivičnog djela Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ FBiH,  budući da je prvostepeni sud presudu zasnovao na zapisniku o izjašnjenju  o krivici optuženog broj: 45 0 K 045817 24 Kps od 13.03.2024. godine koji nikada nije predložen niti proveden kao dokaz na glavnom pretresu, što je u suprotnosti sa odredbom člana 296. stav 1. i 2. ZKP FBiH,  a koja povreda odredaba krivičnog postupka je bila od uticaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. Tužilac i branilac optuženog nikada nisu isticali prigovore u pogledu sadržine zapisnika o izjašnjenju o krivici, dok je sud propustio da kao svoj dokaz provede navedeni zapisnik, radi svestranog pretresanja predmeta, utvrđivanja istine i otklanjanja svega što odugovlači postupak. Dalje je istakao da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno činjenicu da  se optuženi prilikom izjašnjavanja o krivici izjasnio za krivično djelo Sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje iz člana 358. stav 3. KZ FBiH, jer se izjasnio da nije kriv za krivično djelo Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZ FBiH i krivično djelo Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ FBiH, s obzirom na to da je u pozivu na ročište za izjašnjenje o krivici  navedeno da se optuženi poziva na ročište radi izjašnjenja o krivici zbog krivičnih djela iz predmetne optužnice i da je optuženi prilikom dolaska na ročište znao da zbog kojih krivičnih djela se poziva.

            Ovi žalbeni navodi nisu osnovani.

Naime, optužnicom Kantonalnog tužilaštva u Goraždu broj: T05 0 KT 0002646 24 od 01.02.2024. godine optuženom je stavljeno na teret krivično djelo Posjedovanje i omogućavanje  uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZ FBiH i krivično djelo Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ FBiH. Presudom Opštinskog suda u Goraždu broj 45 0 K 045817 24 K od 27.06.2024. godine pod tačkom 1. i 2. izreke, na osnovu odredbe člana 298. tačka e) ZKP FBiH odbijena je optužba prema optuženom Mirnesu Mirviću, zbog krivičnog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZ FBiH i krivičnog djela Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ FBiH, te je odlučeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava. Rješenjem Kantonalnog suda u Goraždu broj: 45 0 K 045817 24 Kž od 13.11.2024. godine žalba kantonalnog tužioca je uvažena, ukinuta je presuda Opštinskog suda u Goraždu broj 45 0 K 045817 24 K od 27.06.2024. godine  u odnosu na tačku 2. izreke kojom se optužba odbija prema optuženom M. M. zbog krivičnog djela Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ FBIH, i predmet u tom dijelu vraćen je prvostepenom sudu na ponovno suđenje, dok je presuda kojom se optužba odbija pod tačkom 1. izreke zbog krivičnog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZ FBiH, postala pravosnažna, jer kantonalni tužilac nije izjavio žalbu u tom dijelu.

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je na ponovnom glavnom pretresu pred prvostepenim sudom pročitana optužnica Kantonalnog tužilaštva Goražde pod tačkom 2., kojom je optuženom M. M. stavljeno na teret da je počinio krivično djelo Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ FBiH, te da je prvostepeni sud na osnovu dokaza odbrane – zapisnika o izjašnjenju o krivici optuženog broj: 45 0 K 047817 24 Kps od 13.03.2024. godine, utvrdio da se dana 13.03.2024. godine optuženi na ročištu za izjašnjenje o krivici izjašnjavao da li priznaje ili poriče krivicu za krivično djelo Sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje iz člana 358. stav 3. KZ FBiH, a što je drugo krivično djelo u odnosu na krivična djela koja su navedena u potvrđenoj optužnici i to: krivično djelo Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZ FBiH i krivično djelo Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ FBiH, a u vezi sa članom 54. KZ FBiH.

            Neosnovano se kantonalni tužilac poziva na stav ovog suda  izražen u rješenju  broj: 45 0 K 045817 24 Kž od 13.11.2024. godine, jer se ovaj stav u okolnostima konkretnog slučaja ne može primijeniti. Naime, u ranijem postupku po žalbi ovaj sud je utvrdio da pravo optuženog na pravično suđenje iz člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, nije  povrijeđeno, jer se pravičnost postupka posmatra u cjelini, a cilj minimalnih prava iz člana 6. stav 3. Evropske konvencije je da doprinese pravičnosti postupka u cjelini, te kako je jedno od minimalnih prava optuženog pravo na odbranu, ovo pravo nije nepovratno povrijeđeno zbog toga što optuženi nije imao branioca nakon podizanja optužnice, iako je optuženi morao imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice, s obzirom na to da se ova povreda može otkloniti u fazi glavnog pretresa, što je prvostepeni sud učinio tako što je na glavnom pretresu pozvao branioca optuženog da iznese sve što bi mogao da iznese da je bio branilac optuženog u vrijeme dostavljanja optužnice, dok se branilac optuženog tim pravom nije služio.

            Prvostepeni sud je pravilno primijenio odredbu člana 298. stav 1. tačka e) ZKP FBiH kada je donio presudu kojom je odbio optužbu protiv optuženog, zbog krivičnog djela Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ FBiH, jer postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje optuženog budući da se optuženi na ročištu za izjašnjenje o krivnji izjašnjavao za drugo krivično djelo, a ne za krivična djela koja su bila predmet potvrđene optužnice, a što je imalo za posljedicu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e Ustava BiH i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te povredu prava na odbranu kao jednog od minimalnih prava optuženog iz člana 6. ZKP FBiH.

Neosnovani su žalbeni navodi da zapisnik o izjašnjenju o krivici optuženog M. M. broj: 45 0 K 047817 24 Kps od 13.03.2024. godine nikada nije proveden kao dokaz na glavnom pretresu niti su ovaj dokaz predložili kantonalni tužilac i branilac optuženog.

Naime, uvidom u zapisnik o glavnom pretresu koji je održan dana 21.01.2025. godine, te preslušavanjem snimka glavnog pretresa od 21.01.2025. godine, ovaj sud je utvrdio da je branilac optuženog predao u spis Zapisnik o izjašnjenju o krivici optuženog M. M. broj: 45 0 K 047817 24 Kps od 13.03.2024. godine, koji je na glavnom pretresu izveden kao dokaz odnosno pročitan, a na koji kantonalni tužilac nije imao primjedbe, pa su neosnovani žalbeni navodi da se presuda nije mogla zasnovati na navedenom zapisniku  u smislu odredbe člana 296. stav 1. i 2. ZKP FBiH.

Iz zapisnika o izjašnjenju o krivici optuženog broj: 45 0 K 047817 24 Kps od 13.03.2024. godine proizlazi da se optuženi dana 13.03.2024. godine prilikom izjašnjenja o krivici izjašnjavao da li priznaje ili poriče krivicu za krivično djelo Sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje iz člana 358. stav 3. KZ FBiH. Dakle, radi se o novom krivičnom djelu o kome optuženi u svojstvu osumnjičenog nije bio upoznat u istrazi prilikom prvog ispitivanja u svojstvu osumnjičenog, a ne o krivičnim djelima za koje je potvrđena optužnica.

            Iako je optuženom dostavljena potvrđena optužnica Kantonalnog tužilaštva broj: T05 0 KT 0002646 24 od 01.02.2024. godine, zbog krivičnog djela Posjedovanje i omogućavanje  uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZ FBiH i krivičnog djela Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ FBiH, optuženi se na ročištu izjasnio o krivici za drugo krivično djelo, a ne o krivičnim djelima iz predmetne optužnice. Izjašnjavanje o krivici za tačno određeno krivično djelo iz optužnice ima posljedice za dalji tok krivičnog postupka, pa je sud dužan da omogući optuženom da se izjasni za ono krivično djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom.

            Ukoliko je greškom na zapisniku konstatovano da se optuženi izjašnjavao o krivičnom djelu Sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje iz člana 358. stav 3. KZ FBiH, sud je bio dužan da otkloni ovu povredu najkasnije do zakazivanja glavnog pretresa, dok je na glavnom pretresu kantonalni tužilac bio dužan da dokaže da sadržaj zapisnika kao javne isprave nije tačan. Međutim, kantonalni tužilac nije imao primjedbe na zapisnik niti je izvodio dokaze na ovu okolnost.

            Stoga je prvostepeni sud pravilno zaključio da se optuženi ne može izjašnjavati o krivici na glavnom pretresu i da se ovaj propust ne može konvalidirati na glavnom pretresu, zbog čega pravičnost postupka nije obezbijeđena u toku cijelog krivičnog postupka, pa je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te pravo na odbranu optuženog iz člana 6. ZKP FBiH, kao jednog od minimalnih prava na pravično suđenje.

            Kako ne postoje razlozi žalbe kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu kantonalnog tužioca je odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio na osnovu člana 328. ZKP FBiH.

                                                                                                     Predsjednica vijeća          

                                                                                                    Milijana Bjelović, s.r.