BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

KANTON SREDIŠNJA BOSNA/SREDNJOBOSANSKI KANTON

OPĆINSKI SUD U TRAVNIKU

Broj: 51 0 P 206697 22 P

Travnik, 10. 1. 2025. godine

Općinski sud u Travniku, sudac Boris Cvitanović, postupajući u pravnoj stvari tužitelja Č.H. iz …………………….., protiv tuženika A.R. iz …………………., zastupana po punomoćniku Mesudu Duvnjaku, odvjetniku iz Bugojna, radi određivanja skrbništva nad djetetom i održavanja osobnih i neposrednih kontakata sa djetetom, nakon glavne rasprave održane dana 11. 12. 2024. godine u prisustvu tužitelja i punomoćnika tuženika, donio je dana 10.1.2025. godine sljedeću:

PRESUDU

Zajedničko maloljetno dijete parničnih stranaka i to A.R., rođen ………………….., povjerava se na dalji odgoj, brigu i staranje majci A.R..

Otac Č.H. se obvezuje da će doprinositi za uzdržavanje maloljetnog A. iznos od 100,00 KM mjesečno, najkasnije do 20-og u mjesecu za tekući mjesec, i to uplatom na račun zakonskog zastupnika maloljetnog A. odnosno majke A.R., sve dok za to postoji obaveza po osnovu zakona.

Odbija se kao neutemeljen tužbeni zahtjev tuženika kojim se traži da sud odredi ostvarivanje kontakata oca odnosno tužitelja sa maloljetnim sinom na način da dijete boravi s ocem po sat vremena u prostorijama KPZ Zenica namijenjenog za posjete i to jednom u mjesecu na način da socijalni radnik nadležnog centra za socijalni rad, a po prethodnom dogovoru sa upravom zatvora i majkom djeteta, dovodi dijete u KPZ Zenica.

Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

Tužitelj je ovom sudu dana 19. 10. 2022. godine podnio tužbu protiv tuženika radi održavanja osobnih i neposrednih kontakata sa djetetom. U tužbi se navodi da se tužitelj 16.8.2022. godine obratio Centru za socijalni rad Novi Travnik uz molbu da mu se pomogne da ostvari konakt sa svojim maloljetnim sinom koji je rođen u vanbračnoj zajednici sa tuženicom te da mu je Centar za socijalni rad Novi Travnik dana 16.9.2022. godine odgovorio kako njegova bivša supruga ne želi omogućiti kontakt tužitelja sa maloljetnim sinom i da je ista bila upozorena da on kao otac ima to pravo u skladu sa Obiteljskim zakonom F BiH. Dalje navodi da je sa tuženicom bio u vanbračnoj zajednici 3 godine u kojoj su dobili sina A. te je uslijed brojnih problema i narušavanja vanbračne zajednice od strane oca tuženice došlo do tragičnog ishoda zbog čega se on sada nalazi u zatvoru. Nakon što je stupio u na izdržavanje kazne, uskraćen mu svaki vid kontakta sa maloljetnim sinom iako je u nekoliko navrata pisao pisma i pokušavao dostaviti poklone djetetu za blagdane, ali bezuspješno jer je to sprječavala tuženica. Tužitelj stoga u tužbi predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i odredi način ostvarivanja kontakata tužitelja sa svojim maloljetnim sinom.

Tuženica je u svom odgovoru na tužbu od 23.11.2022. godine u cijelosti osporila osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći  da se tužitelj nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 16. godina i 8. mjeseci zbog krivičnog djela ubojstva i nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih materija, odnosno zbog toga što je tužitelj ne tako davno lišio života oca tuženice koji je ujedno djed maloljetnog A.. Tuženica se protivi ostvarivanju kontakata maloljetnog sina sa ocem jer to može imati negativan utjecaj na dijeta obzirom na ličnost tužitelja, okolnosti koje su se desile i okolnosti u kojima se nalazi tužitelj pa sve ovo nije dobro za mentalni razvoj maloljetnog djeteta. Tuženica se boji i za sigurnost maloljetnog sina kao i da trenutno ne postoje uvjeti pod kojima bi se ostvarivali kontakti jer za dijete nije dobro da oca viđa u zatvorskim prostorijama i da ga socijalni radnici odvode i dovode pa bi to sve loše utjecalo na njegov fizički i psihički razvoj.

Na pripremnom ročištu održanom dana 9. 10. 2024. godine, tužitelja je predložio da se na glavnoj raspravi izvedu dokazi uvidom i čitanjem akta Centra za socijalni rad Novi Travnik broj 05-31.3-339/22 od 16.9.2022. godine, a tužitelj je na ovom ročištu i preinačio tužbeni zahtjev na način da je pored postojećeg zahtjeva, tužitelj istaknuo zahtjev kojim od suda traži da odluči o povjeravanju maloljetnog A. kao i obavezi uzdržavanja djeteta. Punomoćnik tuženice je predložio da se na glavnoj raspravi izvedu dokazi saslušanjem svjedoka F.R. kao i da se saslušaju parnične stranke.

Na glavnoj raspravi održanoj dana 13.9.2023. godine izvedeni su svi materijalni dokazi tužitelja te je saslušan svjedok F.R.. Tužitelj i tuženik nisu saslušani u svojstvu parničnih stranaka, jer je punomoćnik tužitelja na raspravi odustao od ovog dokaznog prijedloga. Također, sud je na glavnoj raspravi saslušao predstavnika i psihologa Centra za socijalni rad Novi Travnik.

Cijeneći provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, sud je odlučio kao u izreci ove presude, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (“Sl. novine FBiH” br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15, u daljem tekstu ZPP) iz sljedećih razloga:

Među parničnim strankama nije sporno da su tužitelj i tuženica roditelji mldb. A. koji je rođen ………….. godine, da je mldb. A. u trenutku lišenja slobode tužitelja imao 2 godine i 4 mjeseca, da tužitelj od dana lišavanja slobode nije niti jednom ostvario kontakt sa mldb. A. koji sada ima 6 godina niti je ostvario kontakt sa tuženicom, da je tužitelju izrečena kazna zatvora za krivično djelo ubojstvo (ubojstvo oca tuženice i djeda mldb. A. i da mu je za to izrečena kazna zatvora u trajanju 16 godina i 8 mjeseci. Također, među parničnim strankama je nesporno i da tužitelj u zatvoru ostvaruje mjesečne prihode između 200,00 i 300,00 KM. Nije sporno ni činjenica da je tužitelj suglasan da se mldb. A. povjeri majci A. na odgoj, čuvanje i brigu, a da tužitelj mjesečno doprinosi za uzdržavanja djeteta. Nasuprot tome, među strankama je sporno je li u najboljem interesu maloljetnog djeteta da isto ostvaruje kontakt sa svojim ocem koji se nalazi u kazneno popravnom zavodu na izdržavanju kazne zatvora i da se ti kontakti ostvaruju dovođenjem maloljetnog djeteta u prostorije kazneno popravnog zavoda.

Iz Socijalne anamneze Centra za socijalni rad u  Novom Travniku od 1. 2. 2024. godine proizlazi kako je mldb. A. rođen dana …………… godine u vanbračnoj zajednici između tužitelja i tuženice, da isti odaje sliku zadovoljnog djeteta sa kojim se lako uspostavlja komunikacija. U pogledu vanbračne zajednice između tužitelja i tuženika, Centar je ustanovio da je to bila veza koja se često prekidala i obnavljala jer je tužitelj Č.bio  sklon napuštanjima i  povratku, a do teškog narušavanja odnosa između parničnih stranaka došlo je kada je 10.2.2020. godine tužitelj ubio oca tuženice. A. i mldb. A. žive u zajedničkom kućanstvu sa njezinom majkom F.R., a emotivna povezanost između F. i mldb. A. je velika. Također, prilikom rada Centra i pokušaja savjetovanja u pogledu uspostavljanja kontakta između tužitelja i mldb. A., tuženica je bila izričita da to ne dopušta uz navode kako njezin sin ne zna za oca, a tijekom razgovora predstavnika Centra sa članovima obitelji R. bio je prisutan i mldb. A. koji na spomen oca nije reagirao niti je davao znake da zna o kome se razgovara. Po pitanju socio-ekonomskog statusa, centar je ustanovio kako tuženica živi sa članovima kućanstva u obiteljskoj kući u mjestu …………., općina …………, stambene prostorije su u potpunosti opremljene i uvjetne za stanovanje. A. majka F. posjeduje i 70 duluma zemlje koju obrađuju i iz toga u prosjeku ostvaruju dobit od oko 1.500,00 KM mjesečno dok A. mjesečna primanja iznose 315,69 KM. Uzimajući sve u obzir, Centar smatra kako je socio-ekonomski status kućanstva A. i mldb. A. zadovoljavajući. Konačno, Centar za socijalni rad Novi Travnik smatra kako je u najboljem interesu mldb. A. da se povjeri majci A. na dalji odgoj, skrb i staranje kao i da trenutno nije u njegovom najboljem interesu da vrijeme provodi u zatvorskim prostorijama posebno ako se uzme u obzir da dijete nije emotivno vezano uz oca, odnosno da njihove emotivne veze nisu bliske niti bi se mogle uspostaviti kratkotrajnim posjetama ocu u zatvorskim prostorijama. Navode centra u pogledu uvjeta u kojima živi mldb. A. potvrdila je na glavnoj raspravi i svjedok F.R., budući da ovaj svjedok živi u zajednici sa tuženicom i mldb. A..

Sud je također pribavio socio-anamnestičke podatke za tužitelja te je Centar za socijalni rad Zenica u svojoj anamnezi od 5.2.2024. godine ustanovio da je Ć.H. rođen u …………., da potječe iz potpune, patrijarhalne desetočlane obitelji, da je odrastao u sređenim obiteljskim prilika, da je redovno završio osnovno školsko obrazovanje kao i da je upisao srednju školu za automehaničara, koju nije završio zbog nezainteresiranosti. Dalje je ustanovljeno da je tužitelj konzument cigareta i da je ranije bio uvjetno osuđen zbog tučnjave. Tužitelj je također u razgovoru sa predstavnicima Centra za socijalni rad Zenica istaknuo da je svjestan da mldb. A. treba da živjeti sa svojom majkom, da nema ništa protiv da se dijeti povjeri majci na brigu i staranje, ali i da želi da se putem suda odrede njegova prava i obaveze prema djetetu slijedom čega predlaže da jednom mjesečno viđa dijete, a koje viđanje bi se odvijalo u zatvorskom restoranu. U konačnici se navodi da je obavljen razgovor i sa Č. odgajateljem u KPZ-u Zenica koji je naveo da je od početka izdržavanja kazne zatvora, Č.H. uzornog i primjerenog ponašanja, poslušan, vrijedan, radno angažiran i da je primjetno da pati za djetetom.

U cilju ostvarivanja najboljeg djetetovog interesa u ovoj pravnoj stvari, sud je po službenoj dužnosti pribavio i mišljenje psihologa na okolnosti utvrđivanja eventualnih posljedica na psihofizički razvoj mldb. A. u slučaju ostvarivanja kontakata djeteta sa ocem koji se nalazi u kazneno popravnom zatvoru na izdržavanju zatvorske kazne kao i na okolnosti utvrđivanja činjenice o mogućem stresu kod djeteta u slučaju takvog ostvarivanja kontakta djeteta sa roditeljem. Sud je također od Kazneno popravnog zavoda Zenica pribavio i informaciju o tome je li u ovom zavodu osigurana posebna prostorija za djecu u slučaju posjete djece svojim roditeljima (sa knjigama, priborom za crtanje, igrama itd., a u kojoj je moguć izravan kontakt djeteta sa roditeljem). Isto tako, sud je od kazneno popravnog zavoda zatražio i da sudu opiše proceduru posjeta zatvorenicima, kako bi sud utvrdio može li maloljetno dijete doći u kontakt (verbalni ili fizički) sa ostalim zatvorenicima.

Postupajući po nalogu suda, Centar za socijalni rad Novi Travnik je sudu dana 23.10.2024. godine dostavio mišljenje psihologa u kojem se ističe da je mldb. A. u razgovoru sa psihologom samoinicijativno kazao kako mu je otac u zatvoru jer je ubio djeda i kako mldb. A. ne želi kontakt sa ocem. Psiholog je na temelju razgovora sa mldb. A. utvrdio i kako mldb. A. nema uspostavljen emocionalni odnos sa svojim ocem jer je isti bio dijete u dobi od dvije gopdine kada mu je otac završio u zatvoru i isti nema sjećanja na vrijeme provedeno sa ocem jer je otac u više navrata odlazio od njega i majke. Dalje se navodi i kako je Ć. u ulozi oca pokazivao manjak interesa, podrške i brige uslijed fizičke i psihičke odsutnosti čime je zanemarivao potrebe djeteta. Psiholog pritom ističe kako je razvoji period u kojem se dijete nalazi izuzetno osjetljiv, a predoperacijski period kognitivnog razvoja u kojem se nalazi mldb. A. uključuje alogično mišljenje te još nisu razvijene sposobnosti realnog zaključivanja. Faza usvajanja inicijative nasuprot krivice u okviru psihosocijalnog razvoja uključuje razvoj inicijative sa preuzimanjem rizika, a svaki pokušaj izlaska iz nečeg poznatog, praćen je krivicom pa se ova krivica može dalje razvijati u strah i otpor prema svemu što je novo. Stoga je u cilju održavanja urednog razvoja, potrebno strpljenje i velika podrška bližnjih u trenutnom životnom razdoblju mldb. A., a veliku brigu i pažnju prema mldb. A. pružaju baka i mama djeteta sa kojim živ, a dječak je upoznat tko mu je otac i gdje se nalazi. Konačno, psiholog u svom mišljenju zaključuje kako ostvarivanje kontakata mldb. A. sa svojim ocem u KPZ Zenica nije u najbolje interesu djeteta jer dijete u ovoj razvojnoj dobi nije spremno na kontakte sa ocem u zatvoru budući da isto još uvije ne može obraditi emocionalno i kognitivno događaje u prošlosti kao niti odnos sa svojim ocem koji nije postojao sve ove godine. Prisilnim izlaganjem djeteta da kontaktira sa ocem u zatvoru bi prebacilo na dijete teret očeve odgovornosti i roditeljske uloge koja je u ovom slučaju ograničena zbog zatvorske kazne koju otac služi. Takvi susreti u prostorijama kazneno popravnog zatvora bi uzrokovali stresno i traumatično iskustvo kod djeteta i isto bi predstavljalo prisilni izlazak iz zone komfora odnosno sigurnog okruženja u kojem dijete živi. Psiholog u svom mišljenju također smatra kako bi se time pojačao i rizik za pojavu teškoća na emotivnom i ponašajnom planu.

Kazneno popravni zavod zatvorenog tipa Zenica je u svom dopisu od 28.10.2024. godine obavijestio sud kako ovaj sud ne raspolaže prostorijama posebno namijenjenim za susrete roditelja sa maloljetnom djecom, ali da Zavod posjeduje prostor restorana u kojem osuđene osobe mogu primati članove obitelji i djecu u prisutnosti zakonskih skrbnika ako su ista maloljetna. Ova vrsta pogodnosti je omogućena kako bi se osuđenici nesmetano mogli susretati u izravnom kontaktu i vremenski određenom razdoblju sa svojim najužim članovima obitelji.

Prilikom donošenja odluka o povjeravanju djeteta sud je prije svega imao u vidu odredbu članka 142. stavak 2. Obiteljskog zakona F BiH ("Sl. novine FBiH", br. 35/2005, 41/2005 - ispr., 31/2014 i 32/2019 - odluka US) koji je propisao da odluku o tome sa kojim roditeljem će dijete živjeti donosi sud.

Člankom 129. istog zakona propisano je da je roditeljsko staranje skup odgovornosti, dužnosti i prava roditelja koji imaju za cilj zaštitu osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta, te da se isto ostvaruje u najboljem interesu djeteta. Nadalje, člankom 138. je propisano da roditelju imaju dužnost i pravo uzdržavati dijete u skladu sa odredbama ovog zakona i da je dužnost roditelja da djetetu osiguranju životne uvjete potrebne za njegov razvoj.

Budući da među parničnim strankama nema spora oko toga kome će se maloljetni A. povjeriti na brigu i odgoj, te kako takav neformalni sporazum parničnih stranaka nije protivan mišljenju Centra za socijalni rad Novi Travnik, sud je u skladu sa odredbama članka 142. Obiteljskog zakona F BiH odlučio kao u prvom stavku izreke ove presude. Sud pritom imao u vidu najbolji interes maloljetnog A., odnosno činjenice da isti živi sa majkom od njegovog rođenja i to u kući koja zadovoljava stambene prilike jedne obitelji, a osobito cijeneći međusobnu povezanost između maloljetnog A. i tuženice A., radi čega je donesena odluka kao u stavku I. izreke presude.

Odluku iz stavka II. presude sud je donio rukovodeći se člankom 215. Obiteljskog zakona ("Sl. novine FBiH", br. 35/2005, 41/2005 - ispr., 31/2014 i 32/2019 - odluka US). Naime, ovim člankom je propisano da su roditelji dužni uzdržavati maloljetno dijete i u izvršavanju te obaveze moraju iskoristiti sve svoje mogućnosti i sposobnosti, dok je člankom 218. istog zakona propisano da se roditelj koji ne ostvaruje roditeljsko staranje, ili kojem je ograničeno ili oduzeto roditeljsko staranje, ne oslobađa dužnosti izdržavanja djeteta. Također, međusobno uzdržavanje obitelji i drugih srodnika je njihova dužnost i pravo u smislu odredbe članka 213. Obiteljskog zakona, s tim što su roditelji prvenstveno obavezni da uzdržavaju maloljetnu djecu i u izvršavanju te obaveze moraju da iskoriste sve svoje mogućnosti pa su roditelji dužni da uzdržavaju svoju maloljetnu djecu čak i onda kada bi to išlo na štetu njihovog vlastitog uzdržavanja Sud pritom naglašava kako je uzdržavanje djeteta prvenstvena obaveza roditelja, a pravo djeteta je da mu to izdržavanje osigura životni standard koji odgovara djetetovom fizičkom, psihološkom, duhovnom i socijalnom razvoju. Prilikom donošenja odluke u stavku II presude, sud je imao u vidu sve relevantne okolnosti koje utječu na odluku o visini izdržavanja u vidu potreba maloljetnog A. i posebice mogućnosti oca A. koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, a u kojem je i radno angažiran. Naime, tužitelj za vrijeme izdržavanja kazne zatvore prosječno zarađuje između 200,00 KM i 230,00 KM, pa obzirom na visinu njegovih primanja i činjenicu da isti nije u mogućnosti uložiti pojačane napore radi stjecanja veće zarade zbog okolnosti u kojem se nalazi, sud je izveo zaključak kako mjesečna obaveza plaćanja iznosa od 100,00 KM na ime uzdržavanja u specifičnim životnim situacijama kao što je ova, predstavlja pravičan iznos.

U pogledu odluke o ostvarivanju kontakata tužitelja odnosno oca sa maloljetnim sinom A., sud je ocijenio kako u ovoj fazi djetetovog života, nije u najboljem interesu maloljetnog A. da ostvaruje kontakte sa svojim ocem. Naime, Konvencija o pravima djeteta (čiji je potpisnik i BiH) je u čl. 3. st.1. propisala da je najbolji interes djeteta postavljen kao jedno od osnovnih načela prema kojem je određeno da u svim aktivnostima koje se tiču djece, bez obzira na to provode li  ih javne ili privatne ustanove za socijalnu zaštitu, sudovi, upravni organi ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o najboljem interesu djeteta. Budući da sama konvencija ne definira pojam „najbolji interes djeteta“, ovaj termin je kao takav fleksibilan i prilagodljiv, pa ga sud treba prilagoditi i definirati na pojedinačnoj osnovi, odnosno na konkretnoj situaciji djeteta, uzimajući u obzir njegov osobni kontekst, položaj i potrebe. Drugim riječima, najbolji interes djeteta mora se procijeniti i utvrditi u svjetlu konkretnih okolnosti određenog djeteta.

S tim u vezi, održavanje osobnih odnosa i neposrednih kontakata roditelja s djetetom može se ograničiti ili zabraniti samo radi zaštite interesa djeteta sukladno članku 145. stavak 3. Obiteljskog zakona F BiH. U praksi bi to bio slučaj kada dijete treba da se zaštiti od lošeg utjecaja roditelja na formiranje njegove ličnosti (npr. razvija mržnju i otpor djeteta prema drugom roditelju), na njegovo zdravstveno stanje (npr. kada roditelj boluje od duševne bolesti) ili kada je dijete posebno osjetljivo ili kada bi održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem moglo kod djeteta prouzrokovati stres s obzirom na vrijeme i mjesto održavanja takvih odnosa. S obzirom na značaj ovih odnosa i kontakata za dijete, u ocjeni interesa djeteta - je li veća korist od neodržavanja ili pak šteta od njihovog održavanja, ključnu ulogu igra stručni tim organa starateljstva koji uključuje i psihologa, a čije je stručno mišljenje i prijedlog ovaj sud i pribavio. Upravo je stručni tim centra za socijalni rad Novi Travnik kao i psiholog uposlen pri ovom centru na jasan i nedvosmislen način (vidjeti str. 2. i 4. presude) utvrdio kako u konkretnoj stvari, nije u najboljem interesu mldb. A. da održava odnose i neposredne kontakte jednom mjesečno u prostorijama kazneno popravnog zatvora Zenica. Nadalje, psiholog je na glavnoj raspravi na poseban upit suda dodatno obrazložio svoje mišljenje i preporuke ističući kako bi posjete mldb. A. ocu u zatvoru, kod djeteta izazvale stresne reakcije u vidu otpora i straha jer dijete nema razvijen blizak emocionalni odnos sa svojim ocem dugi niz godina niti je takav odnos mogao biti razvijen kada je mldb. A. imao dvije godine (u vrijeme kada je tužitelj prvi put lišen slobode), a sve zbog čestih odlazaka tužitelja (oca) od djeteta i majke. Psiholog je sudu pojasnio i kako sam A. ima saznanja o ocu i što je otac učinio kao i da on ne želi vidjeti svog oca i da bi posjeta ocu u zatvoru mogla prouzrokovati stresne reakcije kod djeteta u vidu pojačanih strahova, povlačenja, košmarnih snova, a što bi sve utjecalo na opći psiho-fizički razvoj djeteta. Na poseban upit suda, psiholog je izjavio da je radi budućeg ostvarivanja odnosa oca sa djetetom potrebno pričekati razdoblje adolescencije kada će dječak moći kognitivno i emocionalno obraditi događaj u prošlosti.

Ovaj sud je također mišljenja kako bi u ovoj fazi djetetovog života, njegovo odvođenje u Kazneno popravni zavod Zenica radi održavanja odnosa sa ocem, moglo odrazilo na njegovo sveukupno psiho-fizičko stanje i da bi kao takvo moglo ostaviti trajne posljedice na njega, osobito imajući u vidu njegovu dob od 6 godine i težinu djela zbog kojeg se tužitelj odnosno otac nalazi u zatvoru. Sud je pritom mišljenja da bi sam dolazak djeteta u prostorije Kazneno popravnog zatvora izazvale stresnu reakciju kod djeteta. Naime, člankom 69. Pravilnika o kućnom redu Kazneno popravnog zavoda Zenica iz studenog, 2017. godine, propisano da osuđene osobe imaju pravo primati posjete članova uže obitelji u trajanju od jedan sat i to pod neposrednim nadzorom stražara. Međutim, istim pravilnikom nije reguliran način ulaska maloljetne djece radi posjete svojim roditeljima te je izgledno da bi i maloljetno dijete prilikom ulaska u kazneno popravni zavod bilo pregledano odnosno pretreseno što bi posebno moglo ostaviti posljedice na psihofizičko zdravlje djeteta, a samo prisustvo stražara pri takvim susretima bi sasvim sigurno stvaralo nelagodu kod djeteta. Isto tako, ravnatelj kazneno-popravnog zavoda Zenica je u svom dopisu od 28.10.2024. godine obavijestio sud da se susreti roditelja i djece odvijaju u prostorijama restorana što upućuje na zaključak kako zavod ne zadovoljava minimalne uvjete koji se preporučuju Preporukom Vijeća Europe o djeci roditelja zatvorenika iz 2018. godine, kao što je primjerice opremljenost posebne čekaonice i sobe za posjete sa grijačem za boce, stolom za prematanje, igračkama, knjigama, priborom za crtanje, igrama itd.).

Zaključak ovog suda je da za sada još uvijek nisu ispunjeni uvjeti za susrete oca i sina jer je kao što je ranije navedeno, potrebno najprije pričekati razdoblje adolescencije kod djeteta, cijeneći njegov uzrast i činjenicu da se isti gotovo i ne sjeća oca. Sukladno navedenom, tek kada se ispuni navedeni primarni uvjet odnosno tražena psiho-fizička razvijenost djeteta, moći će se donijeti odluka o ovoj vrsti susreta, u novom postupku ili pak sporazumom roditelja i to isključivo u skladu sa željama malodobnog A. koji će tada već biti stariji maloljetnik i svakako će slobodno izražavati svoje mišljenje i svoje potrebe.

Odluku o troškovima postupka, sud je donio u skladu sa člankom 280. Obiteljskog zakona, kojim je propisano da će o troškovima postupka u statusnim stvarima sud odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Slijedom citiranih odredaba, a imajući vidu da tužitelj nije precizirao koje troškove traži dok je punomoćnik tuženika predložio da svaka strana snosi svoje troškove, sud je i odlučio da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

                                                                                                                                                                                                                                                                                  Sudac                                                                                           Boris Cvitanović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu u Novom Travniku, putem ovog suda u roku od 30 dana od dana prijema presude. Žalbu je potrebno dostaviti u dovoljnom broju primjeraka za suprotnu stranu kao i za sud.